Ako je vaša kuća pretrpana stvarima, možda patite od ovog poremećaja

Foto: Unsplash
Foto: Unsplash

Mnogi od nas bore se s bacanjem onih predmeta koje više ne koriste ili su dotrajali. No, jedna je žena odlučila sačuvati baš sve što je ikad kupila, a rezultat je stan pretrpan knjigama, magazinima, odjećom i obućom, piše Daily Mail.

Stvar je postala toliko ozbiljna, da je donedavno umjesto na krevetu, spavala na sofi u dnevnom boravku.

“Mrzila sam osjećaj koji je u meni stvarala gomila stvari, ali se jednostavno nisam mogla prisliti išta baciti”, rekla je 51- godišnja Stephanie i dodala: “Jednostavno sam si rekla da trebam više polica i ormara i da ću sve to jednog dana složiti. Obitelj bi mi ponekad pomogla sve počistiti, no ja bi potom ponovo napunila cijeli prostor i zbog toga sam se osjećala kao propali slučaj.”

Stephanie pati od Diogenovog sindroma ili sindroma nagomilavanja stvari. Poremećaj je ranije bio klasificiran kao tip opsesivno-kompulzivnog poremećaja, no prošlog ga je mjeseca Svjetska zdrastvena organizacija proglasila psihičkim poremećajem.

“Kada sam izašla iz stana, nitko nije mogao niti pretpostaviti u kakvom kaosu živim. Bilo je kao da imam dvostruki život. Na kraju svakoga dana grozila sam se što se moram vratiti u taj stan”, rekla je Stephanie.

Poremećaj gomilanja karakterizira teško odvajanje od stvari, gomilanje velikog broja raznoraznih predmeta i skladištenje tih istih predmeta na kaotičan način. Sve to remeti svakodnevnevicu i utječe na kvalitetu života.

“Osobe s ovim poremećajem se boje da će donijeti krivu odluku o tome što zadržati, a što baciti, pa čuvaju sve”, rekao je doktor Stuart Whomsley i dodao: “To je psihološko stanje, a ne način života.”

Foto: Pixabay
Foto: Pixabay

Poremećaj se često javlja zbog nekog traumatičnog događaja poput teškog gubitka voljene osobe ili rastave.

“Jedna je teorija da osobe, koje su doživjele gubitak u prošlosti, sada ne žele više ništa izgubiti i zbog toga oklijevaju prilikom odvajanja od predmeta”, rekao je doktor Whomsley.

Stephanie je otkrila da pati od ovog sindroma nakon što je vidjela TV dokumentarac o istom problemu te je zbog toga potražila pomoć.

“Moja dnevna soba i blagavaonica trenutno nisu za korištenje, ali redovno odlazim na kognitivno-bihevioralnu terapiju i viđam specijalista za ovisnosti i veselim se živjeti u domu bez gomile stvari i mnogo prostora”, rekla je Stephanie.

Foto: Unsplash
Foto: Unsplash

 

Poremećaj se može liječiti kombinacijom psihologijskih terapija i povremenim čišćenjem, zajedno s individualnom i grupnom kognitivno-bihevioralnom terapijom.

“Ono što me grupa naučila je da si moram znati oprostiti. Većina nas je pretrpila neku vrstu traume ili gubitka u prošlosti”, rekla je Stephanie.

Ona i dalje polazi na mjesečne grupne sastanke i ne samo da je očistila svoj dom od stvari, već je i prestala neprestano sakupljati nove stvari koje joj ne trebaju.

“Tako je lijepo pozvati mamu i sestru na ručak, to je nešto što nikada nisam mogla napraviti u prošlosti”, rekla je Stephanie i dodala: “Nadam se da će sve više ljudi početi govoriti o ovom poremećaju i da će stigma koja ga okružuje nestati.”