Ljute li vas agresivni ispadi djeteta? Budite oprezni, jer suzbijanje ljutnje može dovesti do dječje depresije

Foto: Pixabay
Foto: Pixabay

Ljutnja je snažna, neugodna emocija koju ljudi često smatraju negativnom. Iako se dok smo ljuti ne osjećamo dobro, što želimo izbjeći, kao i svaka druga emocija izuzetno je važna, a uvijek sa sobom nosi određenu poruku.

Kako u razgovoru za Prvi ističe psihologinja i psihoterapeutkinja Tatjana Gjurković, ljutnja može ukazivati da smo povrijeđeni, da nam nešto nedostaje, da nas netko nije razumio ili da nismo dobili ono što smo trebali ili htjeli. Upravo nas tako potiče da izrazimo potrebe.

Međutim, kada su u pitanju mala djeca, ljutnju proživljavaju još teže od odraslih, budući da nemaju apstraktno razmišljanje niti mogućnost sagledavanja druge perspektive. “Djeca nemaju mogućnost promišljanja o tome kako se izraziti i tražiti nešto za sebe, za razliku od odraslih koji nisu nužno svjesni svih opcija, ali ih realno, kao odrasle osobe imaju”, kaže Gjurković.

Zbog toga je izuzetno važno da se, u situaciji kada je dijete izrazito ljuto, roditelji usmjere na emociju i pokažu djetetu da ga vide i čuju.

“Kada je dijete ljuto, najčešće smo usmjereni na njegovo ponašanje. Najvjerojatnije viče, plače, baca stvari ili udara sebe ili druge. Odrasli to žele pošto-poto zaustaviti. Ako smo vani, ta potreba najčešće je vezana za sram, kritiku društva, očekivanje drugih da se dijete smiri”, pojašnjava psihoterapeutkinja, dodajući da kod kuće u pitanju mogu biti i drugi razlozi, poput straha za drugo dijete koje prisutno ili pak odraza bespomoćnosti.

Foto: Pixabay - Ilustracija
Foto: Pixabay – Ilustracija

“Ako dijete udara, važno je da prestane, ali ako mu samo kažemo da prestane, onda mu tako dajemo informaciju o tome što želimo da prestane raditi, ali mu ne dajemo informaciju da znamo da je ljuto, niti što bi trebalo drugo raditi. Primjerice, možemo mu reći ‘Ne možeš udariti brata, ali smiješ udariti jastuk'”, kaže Gjurković.

Kako naglašava, važno je usmjeriti ponašanje u onom smjeru koji je dobar i poželjan za dijete i okolinu, pri čemu je najvažnije prvo verbalizirati njegovu emociju.

“‘Znam da si ljut, vidim da si povrijeđen, primjetili smo da si razočaran.’ Kada to izgovorimo jasno i izravno, onda dijete zna da osoba koja je s njim primjećuje njegovu emociju i zna kako se osjeća pa ne mora pojačavati ponašanje da bi pokazalo koliko je frustrirano i napeto. Ako govorimo samo da se smiri, još više će pojačavati svoje ponašanje jer nam kroz njega pokazuje koliko se loše osjeća”, tumači psihologinja.

Ako se u situacijama kada je dijete ljuto kontinuirano usmjeravamo na ponašanje, umjesto na emociju, moguće su i negativne posljedice.

“Kada kroz ljutnju ne uspijemo reći to što imamo, onda možemo zaključiti da nema smisla govoriti, ali tijelo će i dalje biti napeto i imati tu energiju u sebi. To može rezultirati psihosomatskim tegobama, glavoboljom, trbuhoboljom, raznim problemima na fizičkoj razini, ali i anksioznošću, kontinuiranim strahom da nismo važni i da nas drugi neće prepoznati”, zaključuje Gjurković, naglašavajući da u konačnici može doći i do depresije. Iako ne mora biti velika, blagi despresivni simptomi mogu se pojaviti već i kod vrlo male djece.