Potresno priznanje: ‘Prevarila sam supruga s trojicom i ne kajem se’

Foto: Pixabay
Foto: Pixabay

Jedna je žena priznala za The Sun da je bila sigurna da je u svome suprugu pronašla princa na bijelome konju, no šokirala se kada je shvatila da je on zapravo ovisnik o videoigrama koji ubija virtualne neprijatelje dok ona plače u krevetu.

To joj je s vremenom jednostavno postalo previše te ga je počela varati. Za The Sun je otkrila zašto je sretna što je to učinila:

Foto: Pixabay
Foto: Pixabay

“Oduvijek sam znala da se želim mlada udati i imati djecu. Bilo mi je 19 godina kada sam posjetila prijatelje i tamo upoznala Jona.

Isprva mi se činilo da si odlično odgovaramo. Zajedno smo odlazili na plažu, u kino, na večeru ili u pub.

Međutim, uskoro sam shvatila da, iako je Jon sedam godina stariji od mene, upravo sam ja bila ta koja je sve planirala i razmišljala o stvarima koje bismo mogli raditi.

Činilo se da on radije preferira ostati kod kuće, čak i kad bi vani bio prekrasan dan. Često bi igrao svoj Xbox i odlutao u svoj imaginarni svijet. Gledala sam ga kako igra te igre samo kako bismo i dalje ostali bliski.

Budući da puno muškaraca igra videoigre, nisam shvaćala koliko je jaka Jonova ovisnost sve dok već nije bilo prekasno.

Bila sam mu prva dugogodišnja djevojka. Nakon šest mjeseci veze, preselili smo se zajedno. Tada sam zatrudnila i dok sam ja bila oduševljena, Jon nije želio dijete. Nažalost, pobacila sam i to me emocionalno slomilo. Umjesto da me utješi, Jon bi se posvetio svom Xboxu kao da se ništa nije dogodilo. Sjećam se da sam usamljeno plakala u krevetu sve dok ne bih zaspala, a u pozadini bi se čula paljba iz videoigre ‘Tour of Duty’.

Tada sam pokušavala uvjeriti samu sebe da je to Jonov način nošenja s boli zbog pobačaja.

Usprkos svemu, uvjerila sam samu sebe da je on pravi čovjek za mene i da ga volim. Bio je vrlo radišan, nije pio, nije se drogirao – samo je volio videoigre. Mogla sam proći i gore, zar ne?

Kao što je Jon sam rekao, nije trošio novac na izlaske. Mogli smo uštedjeti za polog na kuću.

Našeg sam sina rodila 2010. godine, a onda smo 2011. dobili kćer. Jon me zaprosio na moj 21. rođendan, a godinu dana kasnije smo se vjenčali.

Radio je kao električar i dobio posao u jednoj tvrtki koja mu je dodijelila projekte u blizini savezne države Victoria. Iako sam u potpunosti bila posvećena majčinstvu, ja sam također učila kako bih postala osobna trenerica. Imala sam osjećaj da smo skladna obitelj.

Dok su djeca još bila jako mala, pokušala sam postaviti neka pravila vezana uz njegovo igranje videoigara. Složili smo se da Jon može igrati svoje videoigre nakon što stavimo djecu spavati. Tada mi nije smetalo to što je po cijele noći igrao igre, budući da sam i ja učila i često sam bila iscrpljena pa bih otišla spavati već u 20.30 sati.

Jon bi za to vrijeme bio u dnevnoj sobi i igrao videoigre online sa svojim prijateljima. Znala bih ga čuti kako viče: ‘Sagni se’ ili ‘Pogledaj iza sebe!’

U ranojutarnje sitne sate konačno bi došao u krevet, iako je znao da se mora probuditi već u šest sati. Zbog toga je znao biti umoran i čangrizav prema djeci i meni.

Foto: Pixabay/Ilustracija
Foto: Pixabay/Ilustracija

Sva naša ušteđevina odlazila je na njegovu ovisnost – 2000 dolara otišlo je za novo računalo, 300 dolara za kompjuterske igre i drugu opremu poput slušalica, joysticka, monitora i slično. Kako su godine prolazile, tako se Jon sve više udaljavao iz našeg obiteljskog života.

Nismo se družili s drugim mladim parovima, budući da su svi njegovi prijatelji ionako bili online. Družio se s brojnim djevojkama svojih kolega ‘gejmera’, s kojima bi satima igrao igre i razgovarao.

Ja sam se jedina brinula za djecu. Jon bi otišao na posao, no čim bi se vratio kući, nestao bi i posvetio se svojim računalima s velikim monitorima. Bio je ovisan o ‘League of Legends’.

Nakon večere, otišao bi u kupaonicu, zaključao vrata i satima igrao igre na mobitelu. Kada bismo otišli u shopping, sjedio bi ispred shopping centra i igrao igre, dok bih ja sama obavljala kupovinu s dvoje male djece.

Ako bih ga slučajno omela prilikom igranja, ražestio bi se. Već su i djeca naučila da ne smiju smetati tati dok se igra. To me najviše rastuživalo, gledati ga kako ih ignorira.

Velik broj igara koje je igrao bilo je ‘live’ tako da nije mogao stisnuti pauzu, već bi morao napustiti igru, a to nije dolazilo u obzir. Jednom sam se razbolila i povraćala sam pa sam ga zamolila da pripazi na djecu. Bacio je joystick preko dnevne sobe i oštetio žbuku na zidu, a onda je frustrirano počeo vrištati na mene jer sam mu upropastila igru.

Mome su sinu tada bile četiri godine, a ja sam zapala u veliku depresiju. Samopoštovanje mi nije postojalo. Za njega sam bila samo netko tko se brine za djecu, povremeno mu posluži za seks i netko tko će mu skuhati večeru i očistiti kuću.

Pomislila sam – je li ovo stvarno moj život, dok sam slušala Jona kako vrišti sa svojim prijateljima jer ih je netko napao u imaginarnom ratu. Njegova ovisnost nije utjecala samo na men, već su te nasilne videoigre utjecale i na djecu koja su zbog njih imala noćne more.

No on nije vidio u čemu je problem. Stalno mi je govorio da mogu biti sretna jer ne spava s drugim ženama, ne troši novac na alkohol i droge. Nije mu bilo jasno zašto mu toliko prigovaram. Ta igrao je igre još otkako je bio dijete, zašto bi sada prestao?

Tada smo se ponovno preselili u moje rodno mjesto jer mi je otac obolio od raka. Osjećala sam se izgubljeno i jako nesretno. Počela sam piti i izlaziti u klubove sa svojim prijateljicama. Jonu to nije smetalo jer se bar riješio prigovaranja da mi ne poklanja dovoljno pažnje. Mogao je neometano uživati u igranju igara.

U početku mi je taj osjećaj slobode bio odličan. A onda sam se napila i otišla s jednim muškarcem kod njega kući. Krivnja koju sam osjećala bila je nepodnošljiva. Nikada nisam imala aferu koja je uključivala emocije, bio je to samo seks.

Nisam mogla podnijeti pomisao da se rastanem i da moja djeca ne žive u tradicionalnoj obitelji. Nitko u mojoj obitelji nije se razveo! Moji su roditelji još uvijek bili zajedno. No, kada bi mi drugi muškarci poklonili svoju pažnju, osjećala sam se kao da nisam više mrtva iznutra. Trebala mi je pažnja, makar na trenutak.

A onda sam saznala da Jon nije samo igrao video igre, već je također posjećivao i stranice za upoznavanje žena u isto vrijeme. Tada sam mu priznala da sam spavala s trojicom muškaraca. Nazvao me svim mogućim pogrdnim imenima.

Njegova su opravdanja bila da se on nikada nije sastao s tim ženama, samo su se dopisivali. A budući da sam ga ja prevarila, za njega sam bila užasna osoba. Nakon toga smo otišli na savjetovanje.

Terapeut nije njegovu ovisnost ozbiljno shvaćao pa sam se na kraju osjećala kao da je sve moja krivica.

Jon se odjednom pretvorio u mučenika koji se trudio da naš brak uspije, a ja sam postala ona koja vara supruga.

A onda je prije 18 mjeseci Jon dobio premještaj na poslu. Ja sam odlučila ostati kod kuće i brinuti se za oca. Još uvijek se nismo službeno razveli. Djecu viđa svaka dva mjeseca i znam da i dalje po cijele dane igra videoigre.

Djeca ga znaju nazvati prije spavanja. Najčešće im uopće ne odgovori jer je usred igranja.
Želi da ponovno budemo obitelj te da će napraviti kompromis tako što će igrati videoigre samo vikendom i jednu noć u tjednu. No, mislim da se više ne mogu vratiti u taj svijet, u njemu sam se osjećala previše usamljenom. Radije ću biti sama“, ispričala je žena koja je priznala da se ne kaje zbog prevare.