Priča o Modernoj Pepeljugi dobila je sretan kraj!

images/thumbnails/images/NAR/112596/moderna_pepeljuga-1.jpg
CCC
Autor: 

PR

Email:

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.



Hvala svima koji ste sudjelovali i pomogli nam dopuniti priču o Modernoj Pepeljugi!

U tri tjedna, od 18. rujna do 8. listopada, pratili smo Marijine zgode i nezgode i došli do zanimljive poveznice: I klasičnoj i modernoj Pepeljugi dobre su cipele promijenile život. 

Priča je imala tri nastavka; u prvom je Marija održala važnu prezentaciju na poslu, ali imala je cipele koje nisu bile udobne. U drugom je u pauzi za ručak otišla do CCC-a, u potragu za novim cipelama, a u trećem  je pronašla one prave i saznala da je dobila promaknuće!

Vaš zadatak je bio upisati po tri riječi koje su nedostajale u priči, a u tome su najuspješniji bili redom; Ivana Živković, Josip Malenica i Ljiljana Brnić. Čestitamo na osvojenih 2500 kuna u CCC-u!

Ovo je potpuna priča o Marijinim zgodama i nezgodama u jednom danu:

07.10

Opet ponedjeljak, neće mi pomoći ni druga kava, a još je vani kiša. Marija, skoncentriraj se, bitan dan je danas! Danas držim prezentaciju pred cijelim uredom, o tome mi ovisi cijela karijera, moram doći k sebi. Brzo skidam suknju, oblačim hlače i tražim cipele. Uzimam prve s police, iako nisu od prave kože, nije da imam doma veliki izbor. Stavi na popis – kupi nove visoke pete. A sad brzo na tramvaj, da opet ne dođem zadnja u ured.

07.50

Na putu do ureda već osjećam da izbor cipela nije bio pametan. Ne znam kako mi uspije uvijek uzeti neke cipele, a da nisu udobne i da se moram u njima mučiti. Stvarno ću morat probati one gel uloške, možda mi stvarno bude lakše. Ne znam je li to samo do ženskih kolekcija, ali sigurna sam da u muškim kolekcijama nema tako neudobnih cipela, mene znaju i ravne nažuljati. Joj da mi je bar broj noge 36 kao Maji pa da mogu birati još među dječjim cipelama. Neki dan je došla na kavu u prekrasnim tenisicama, sve smo ju pitale gdje ih je kupila, a ona nam se nasmijala i lagano rekla – na dječjem odjelu u CCC.

09.55

Još 5 minuta i kreće akcija, samo popravim šminku nakon kave i krećemo! Zašto mi je torbica uvijek prepuna i ništa ne mogu naći? Nadam se da sam je uzela sa sobom. Kako je to moguće? Nije bitno je li torbica stajala 100 ili 1000 kuna – nikad ne mogu odmah naći ono što tražim! Opet sam imala za vikend plan isprazniti torbu i složiti sve, pobacati stare račune i opet nisam. Dobro, bar sam našla usput još bocu vode, gutljaj ili dva da mi grlo ne bude suho.

12.20

Sve je prošlo dobro, potrudila sam se s osmijehom na licu, glas mi nije drhtao, sve je bilo odlično, samo su mi stopala skoro otpala. Ne da imam žuljeve, noge će mi otpasti. Ne mogu vjerovati, da mi se to događa na najbitniji dan u mojoj karijeri. Samo mi još fali da uprljam bijelu košulju i mogu se samo sakriti od sramote i prepustiti poziciju kolegi. Što ću sad s cipelama, pomalo ličim na tinejdžericu koja tek uči hodati u štiklama. Neću preživjeti do kraja radnog vremena, kamoli još na proslavu, ako mi potvrde promaknuće, moram nešto smisliti.

13.00

U pekari uzimam kiflu i jogurt i umjesto na ručak, idem u potragu za novim udobnim cipelama. Pozitivno razmišljanje da ću naći cipele jer mi trebaju za proslavu! Neće mi naštetiti ni koji dan dijete. Nadam se da ću naći nešto povoljno, već sam ovaj mjesec svašta kupovala. Zna se, žensko i šoping., Skoro će zima, komotno bih već mogla potražiti gležnjače. Ove godine moram naći neke tople, ali da nisu bapske, lanjske mi nisu baš bile neke vau, ali dobro, barem se nisam smrzavala kao Mirna iz

ureda, njezine od talijanske kože su bile prekrasne, ali jadna pola zime je bila na bolovanju zbog upale bubrega. Rekla bi joj moja baba, pusti modu, prvo zdravlje.

13.15

Gledam u izlog, ne znam što je Lasocki ali meni Jenny Fairy zvuči super, jer će mi trebati neka fairy, dobra vila, da uspijem doći nazad do ureda u ovim cipelama. Veliki narančasti natpis CCC mi sjaji kao tračak nade, još više ispod njega natpis u izlogu: cipele za cijelu obitelj – to zvuči dobro, da vidimo ako uspijem sebi nešto pronaći, imam još 20 minuta pauze ako uračunam hod do ureda brzinom puža ako ništa ne pronađem. Već razmišljam kako bih objasnila šefu da sam se vratila nazad u ured u tenisicama.

13.27

Uspjela sam, stojim na blagajni, još malo usput gledam muške i ženske torbe. Skoro će mi bratu rođendan, baš bi mu mogla uzeti neku dobru poslovnu torbu, da izgleda malo ozbiljnije. Svidjet će mu se, a još više njegovoj ženi; ludi kad ga vidi s ruksakom na leđima, kao da on ide u treći srednje, a ne da je profesor i predaje školarcima. U pravu je, ali kao dobra sestra, bolje mi je da šutim i ne miješam se u njihove priče.

14.00

Na ulazu u ured kolegica mi je dobacila da sam dobre izabrala, elegantne ! U tom trenutku sasvim mi je nebitno, samo da više ne hodam kao po jajima. Najbitnije je da nisam potrošila na nove cipele bogatstvo, nikad se ne zna što će mi Krešo iz kadrovske javiti u vezi s mojim unaprjeđenjem. Nadam se da će sve proći kako treba i da ću brzo zaboraviti na ovaj užasan dan, i stres i žuljeve i sve što će se, izgleda, još dogoditi danas. Idem se radije zakopati u posao do kraja radnog dana da mi što brže prođe i da ne razmišljam više o tome. Srećom pa me čeka hrpa poruka za odgovoriti. Mislim da sam prvi put zahvalna na količini posla koji me uvijek dočeka poslije vikenda.

15.50

Dolazi Krešo i smije se, evo, to je to. Došao je taj trenutak. Duboko dišem i još uvijek ne vjerujem. Ponedjeljak, kišni ponedjeljak i ja sam upravo postala voditeljica svog odjela. Nakon 3 godine rada, prekovremenih sati i žuljeva, sve je dobilo neki smisao. Promaknuće sam dobila ja, žensko, pored 2 muška kandidata. Danas idemo odmah slaviti, vodim cijeli odjel na piće. Prvo idem nazvati mamu, bit će presretna, već vidim da će ručak u nedjelju biti poseban, sigurno će biti pozvana i tetka, da joj se mama može pohvaliti kako joj je kćer promaknuta, a njezina nije. Baš me živciraju ta obiteljska natjecanja ali dobro, dok vodimo, nije me toliko briga.

19.40

Ulazim u stan, spremam kišobran, kiša još nije prestala. Ujutro sam bila sigurna da će dan biti koma, ali na kraju je sve dobro završilo. Skinem svoje nove cipele, iako su visoka peta, baš su mi bile dobar izbor, čak sam i zaplesala u njima. Morat ću malo češće u CCC, stigla im je kolekcija jesen/zima, a sad sam ipak vođa pa mi je to sasvim dobar izgovor za kupovinu. Kako kažu – loš početak, dobar kraj!

CCC

CCC je najveći europski proizvođač obuće i najbrže-rastuća kompanija u toj industriji. Nakon što je potvrdio svoju vodeću poziciju u Poljskoj, CCC je 2011. započeo intenzivnu ekspanziju na druga tržišta, i ubrzo postao najveći maloprodajni lanac cipela u centralnoj Europi. Danas, CCC Grupa ima skoro 900 prodavaonica u 16 zemalja, koji se protežu na impresivnih 500 tisuća kvadratnih metara. CCC posjeduje vlastitu tvornicu kožnih cipela u kojoj radi više od 12.000 zaposlenika a godišnje proda oko 40 milijuna para cipela. Pokazatelji financijske stabilnosti i kvalitete kompanije je i prisutnost na Varšavskoj burzi i uvrštavanje u grupu 20 najvećih kompanija.

Cjelokupna kolekcija radi se pod okriljem vlastite kreatorske ekipe. CCC lanac čine obiteljske trgovine cipelama velike površine s odličnim odnosom između cijene i usluge te atraktivnim kolekcijama od oko 5.000 CCC modela ženskih, muških i dječjih cipela po sezoni. CCC nudi kvalitetnu modnu obuću za žene, muškarce i djecu po povoljnim cijenama, a u Hrvatskoj su prisutni na čak 22 lokacije strateški raspoređene diljem zemlje (Zagreb, Samobor, Zaprešić, Sisak, Slavonski Brod, Osijek, Koprivnica, Vukovar, Varaždin, Zadar, Trogir, Split, Šibenik, Dubrovnik, Rijeka).

Do kraja 2017., CCC planira imati 1100 prodavaonica na površini većoj od 560 tisuća kvadrata. Pristupačna i moderna obuća dostupna je u vlastitim prodavaonicama u: Poljskoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Češkoj, Austriji, Hrvatskoj, Sloveniji, Bugarskoj, Njemačkoj, Srbiji, Rusiji, Latviji, Litvi, Ukrajini, Rumunjskoj i Estoniji.

CCC - Go for more…

images/thumbnails/images/NAR/112596/ccc_shoes.jpg

ccc shoes

 Ne propustite