Ana Sršen za Prvi detaljno objasnila kako dijete naučiti plivati

Foto: Zarko Basic/PIXSELL
Foto: Zarko Basic/PIXSELL

Dočekali smo i tjedan u kojem imamo “mini godišnji”, odnosno produljeni vikend od petka do utorka. Mnogi će ga iskoristiti za prvi odlazak na more ili kupanje na bazenima, a to može biti i sjajna prilika da svoje mališane naučite plivati. Ako tu priliku ne uprskate!

Ana Sršen, naša bivša paraolimpijka u plivanju i osvajačica brojnih medalja, danas je instruktorica plivanja prema Halliwick metodi u PK klubu Natator. Za Prvi.hr objasnila je koje pogreške roditelji najčešće čine.

“Stalno na plaži gledam – to mi je profesionalna deformacija – kako se roditelji ponašaju prema djeci. Neka djeca stoje na rubu plaže, a druga su u vodi. Često se kod onih koji stoje na plaži razvio strah i odbojnost prema vodi jer ih je roditelj nasilu gurnuo ili bacio u more – naravno, u šali i pozitivnom kontekstu. Kad u školi imamo dijete od osam, devet godina koje je neplivač, često je to posljedica neke ‘mini traume’. Djeca se rađaju s pozitivnim odnosom prema vodi jer su devet mjeseci provela u plodnoj vodi i za njih je to poznato okruženje, nešto što ih opušta, veseli i stimulira na igru. Djeca instinktivno vole vodu, vole skočiti u lokvu, i to treba koristiti da ih se nauči plivati”, objasnila je Ana.

Foto: Pixabay
Foto: Pixabay

Smatra da su djeca od četiri godine emocionalno i fizički spremna svladati vještinu plivanja. Četverogodišnje dijete u školi plivanja nauči plivati za 20 ak sati, a petogodišnje za 10-ak sati. Neka djeca proplivaju i ranije, a na to ih možete poticati još od dojenačke dobi.

“Najvažnija je mentalna prilagodba djeteta i najbolje je početi kroz igru. Važno je raditi mjehuriće i razne vježbe disanja (puhanje komadića stiropora, teniske loptice, balona…) Možete sjesti u plićak i poticati dijete da nogama radi ‘kišu’. Roditelj s djetetom može potrbuške leći u plićak, držati se rukama za dno i nogama raditi žabicu. Na početku se posebno rade vježbe rukama, pa onda nogama, a tek onda dolazi do koordinacije tijela. U tome mogu pomoći daske za plivanje, plutajući napuhanci i slične sprave. Roditelj može pridržavati napuhanac, a dijete nogama izvoditi vježbu koju je svladalo. Kada svlada vještinu nogama, može početi i rukama, recimo crtati naočale ili miješati juhu. Treba opisati radnje tako da ih dijete može vizualizirati”, detaljno objašnjava Ana Sršen.

Naglašava kako je važno pitati dijete za dopuštenje da se izvede svaka radnja i ništa ne forsirati.

“Roditelji ponekad žele da dijete nauči plivati u roku od tjedan dana, a to ne ide. Prisila samo može stvoriti averziju prema vodi. Ako se dijete boji vode, roditelj se može s njim igrati tako da se, na primjer, polijevaju vodom – najprije dijete roditelja pa roditelj dijete i slično.

Djeca jako vole roniti pa neka prije nauče roniti nego plivati. Ako dijete voli roniti, možete zajedno izranjati kamenčiće. Tada dolazi do mentalne inverzije i dijete shvaća da će ga voda uvijek istisnuti gore pa počinje vjerovati vodi. Možete se igrati plutanja na vodi u obliku ‘zvjezdice’ i slično.

Ako je dijete prošle godine naučilo plivati, a u međuvremenu nije plivalo, dajte mu dovoljno vremena da se oslobodi straha jer jednom naučena vještina plivanja ostaje za cijeli život. Niža temperatura vode može utjecati na djetetovu želju za kupanjem – ako je tako, plivajte popodne i u plićaku”, objasnila je Ana Sršen.