Anja Alavanja Romac za Prvi: ‘Poslodavac me degradirao nakon porodiljnog, ali sad sam zadovoljna’

Foto: Instagram.com/anja_alavanjar
Foto: Instagram.com/anja_alavanjar

“Ja sam našla svoju formulu zadovoljstva”, napisala je nedavno naša poznata TV voditeljica i novinarka, 36-godišnja Anja Alavanja Romac na svom Instagramu, a mi smo odlučili ispitati čime je to simpatična Anja zadovoljna i kojim poslovnim vodama trenutno plovi.

Anja je 2003. ostala zapažena u showu Story Supernova, nakon čega je u kasnijim sezonama bila i njegova voditeljica. Radila je na brojnim projektima te televizijske kuće, emisiju Metro život, koja se prikazivala na Novoj, kao i na HRT-u. Imala je rubriku i u Zuhra Showu, a zatim je radila na CMS televiziji, gdje je u početku bila voditeljica pa potom glavna urednica. Radila je i za specijalizirani borilački kanal Fight Channel.

Prije sedam godina Anja se udala za glazbenika Željka Romca, s kojim ima dvojicu sinova, a što trenutno radi, otkrila je u razgovoru za Prvi.hr.

Kako izgleda tvoj tipični radni dan?

Radim emisiju “Zdravlje na kvadrat”. U njoj imam ulogu voditeljice i novinarke te tjedno radim i dva priloga. Svaki tjedan si organiziram termine za tjedan unaprijed jer majčinstvo jednostavno ne dopušta improvizaciju. Uglavnom mi radni dan počinje nakon što Ivora oko 9 ostavim u vrtiću (suprug vozi Jakova ranije u školu), te moram biti gotova do 14, kada završavaju i škola i vrtić. U tih nekoliko sati, ovisno o danu, strpam snimanje najava, priloga, pisanje, montiranje, a često i frizuru i vježbanje. Uglavnom žurim, letim, jer sve želim obaviti u tim satima, da imam slobodno poslijepodne za dečke.

Istaknula si kako su pojedine tvrtke u nekim zemljama uvele šestosatno radno vrijeme te rekla kako su naši poslodavci još najsretniji kad vide kako radnik “dobro grije stolicu”. Koji je tebi posao bio najstresniji? 

U uredu “od toliko do toliko” radila sam možda mjesec dana u životu i shvatila da to nije za mene. Voditeljski novinarski posao jednostavno nije te uredske prirode. Puno sam puta pisala najave i tekstove doma u ponoć jer sam tada bila najkreativnija. Prekovremeni se podrazumijevaju, dok poneki raniji odlazak s posla uglavnom ne dolazi u obzir. Prije djece mi stvarno nije bio problem dulje ostati, ponekad samo da bih zadovoljila formu. No, kad mi je završio prvi porodiljni, znala sam da bi mi bilo jako stresno ostati na mjestu glavne urednice i većinu dana provoditi na poslu, a dijete vidjeti tek poslije 18.

Na sreću, poslodavac mi je olakšao odluku, nije pričekao da prođe ni jedan jedini dan, već me odmah degradirao i ponudio novi ugovor. Dakle, nije čekao ni 14 dana koliko piše u ugovoru o radu kad je riječ o povratku s porodiljnog. Ali, očito sam privukla takav razvoj situacije, a ubrzo su stizale i nove ponude. A tada sam rekla: može, ali samo honorarno! I toga se držim i dandanas.

Kakav bi to posao morao biti da ponovno pristaneš negdje “sjediti” osam sati na dan?

Ne znam, nikad ne reci nikad, ali onda bih plaćala nekome da pokupi moju djecu iz škole i vrtića. I gdje je tu računica? A vrijeme nepovratno leti…

Iako bi možda neki voljeli biti freelanceri ili raditi nešto za sebe, uvijek ostaje ono pitanje “što će biti s mirovinom”. Kako si ti osigurala budućnost? 

U posljednje me vrijeme jako muči to pitanje. Zanimljivo je da, kojeg sam god stručnjaka pitala za savjet, svi su mi dali neodređen odgovor. Tu sam uvidjela koliko nepovjerenje vlada u naš mirovinski sustav, pa čak i u životna osiguranja. Međutim, ipak planiram neke stvari, neka osiguranja za mirovinu imam. Nije rudnik rude, ali neka sigurnost je. Ne mogu sve otkriti.

Sad imaš 36 godina. Brojna istraživanja pokazuju da je žena tada na vrhuncu ljepote, uspješnosti, karijere. Kako ti doživljavaš svoje tridesete u odnosu na dvadesete?

Ne mislim da su tridesete ženino poslovno najplodnije razdoblje. Puno energije i vremena ode na obitelj, malu djece, usklađivanje obaveza… Ali opet mislim da su to najizazovnije, pa možda time i najbogatije godine. Žene upoznaju svoje kapacitete, gnijezde se u društvu, traže osobni balans, a opet bi se i dokazivale. Pitaju se jesu li dobre majke, kako skuhati zdravo i fino, kako na poslu pokazati da mogu računati na njih, a opet odvesti dijete na obaveze i rođendane… S vremenskim odmakom sigurno mogu reći da sam mudrija, organiziranija, smirenija, imam više samopouzdanja i otpornija sam na vanjske utjecaje. Tako da – tridesete su naporne i prekrasne.

Izlaziš li još ili vikende voliš provoditi “pod dekicom”? 

Trudim se izaći barem jedanput mjesečno, a ti izlasci uglavnom završavaju nedugo nakon ponoći. No, dovoljno mi je osjetiti vibru šanka i noćnu energiju. Najviše volim izaći s mužem na večeru pa ostati na piću. Idemo u kazališta, na izložbe. Putujemo. Ma baš vodimo zanimljiv život.