Anksioznost, sramežljivost, agresivnost: Kad je djetetu potrebna psihološka pomoć?

Foto: Pixabay - Ilustracija
Foto: Pixabay - Ilustracija

Promjene u ponašanju djeteta, psihosomatske reakcije ili pak tikovi koji traju određeno vrijeme mogu biti signal da je djetetu potrebna psihološka pomoć, pogotovo ako je proživjelo stresno razdoblje.

No, dok su odraslim osobama riječi primaran način komunikacije, kada su u pitanju mališani, svoje će emocije teško izraziti riječima, kroz uobičajeni razgovor. U procesuiranju emocija i razvijanju strategije suočavanja s problemom učinkovitom psihoterapeutskom metodom pokazala se terapija igrom.

Kako u razgovoru za Prvi.hr ističe psihologinja i praktičarka terapije igrom Tea Knežević iz Centra za psihoterapiju i edukaciju Proventus, djeci je u sigurnom okruženju, upravo kroz igru, najlakše izraziti misli i osjećaje.

Što je terapija igrom i na koji se način koristi u radu terapeuta s djecom? 

Terapija igrom je način rada s djecom u kojem se igra koristi kao primaran način komunikacije. Da bi dijete izrazilo neki svoj strah, potrebu, brigu ili naprosto kroz igru pokazalo svoje potrebe koje su mu u tom trenutku važne, puno mu je lakše koristiti igru nego riječi. Riječi su nekako najčešće osnovni kanal komunikacije nas odraslih jer smo puno više u mislima, u kognitivnom, dok su djeca još uvijek u emocijama i ponašanju te nemaju taj kapacitet da unutarnji svijet pretvore u riječi. Puno im je lakše kad se osjećaju sigurno, kroz igru, pokazati što je u njihovom tijelu, mislima i osjećajima.

Kako kao roditelji uopće možemo prepoznati da je djetetu potrebna psihološka pomoć? U kojem je trenutku neophodno posjetiti stručnjaka?

Pomoć stručnjaka potrebna je ako se događa nešto što roditelju i djetetu otežava svakodnevnicu i brine ih. Problem se može dogoditi na više razina. Primjerice, na ponašajnoj, što znači da se dijete možda agresivno ponaša prema sebi ili drugima, da mu je teško komunicirati jer je sramežljivo, anksiozno ili zabrinuto ili je pak previše opterećeno pravilima. No, može biti i na razini tijela. Neka djeca imaju psihosomatske reakcije, poput povraćanja ili trbuhobolje prije odlaska u školu ili vrtić.

Može imati i tikove, odnosno različite simptome koji nisu toliko vidljivi u ponašanju, ali možemo vidjeti da tijelo šalje simptome da se nešto događa. Pomoć je potrebna i ako dijete ima puno briga, verbalizira o problemima, ima izražene strahove koji mu onemogućuju da ostvari ono što je za njegovu dob očekivano, poput ostajanja u vrtiću ili spavanja u svojoj sobi.

Može li se terapijom prevenirati problem koji očekujemo s, primjerice, većim životnim promjenama? 

Da, može služiti za tretman kada već postoje simptomi ili za prevenciju da do toga ne dođe. Namijenjena je djeci koja možda ne pokazuju neke velike promjene u ponašanju, ali znamo da su doživjela traumatsko iskustvo i prolaze kroz stresno razdoblje. Npr. danas su česti razvodi roditelja. Imamo i djecu koja su bolovala od neke bolesti, doživjela stresne situacije.

Foto: Pixabay - Ilustracija
Foto: Pixabay – Ilustracija

Koliko često roditelji danas dovode djecu psihoterapeutu? Jesmo li postali otvoreniji prema takvoj vrsti stručne podrške ili još uvijek postoje predrasude prema traženju pomoći kada je u pitanju psihičko zdravlje? 

I dalje je premali fokus na mentalno, psihičko zdravlje. Generalno se u društvu puno više pažnje posvjećuje tome kako izgledamo i jesmo li fizički zdravi nego kako smo psihički. Ipak, moramo primjetiti iz našeg iskustva da su roditelji sve više otvoreni prema traženju pomoći kada, primjerice, ne razumiju neko djetetovo ponašanje ili im odgoj djeteta bude zaista težak pa imaju osjećaj da se ne snalaze u tome. Danas su ipak puno otvoreniji nego što je to prije bilo i tabu je manji, ali i dalje se najčešće obično čeka da problem ili situacija eskaliraju i onda se potraži pomoć.

Koliko je u odgoju djeteta važno poticati razvoj emocionalne inteligencije i što ona uopće podrazumijeva?

Emocionalna inteligencija je zaista jako važan resurs u životu i u izravnoj je korelaciji s zadovoljstvom i postizanjem uspjeha. Puno je važnija od inteligencije i drugih životnih okolnosti. Upravo ona nam govori kako ćemo se nositi sa stresnim situacijama i hoćemo li ih prebroditi ili će nas učiniti potpuno nefunkcionalnima. Odnosi se na to koliko je dijete ili odrasla osoba svjesna sebe, u smislu koliko je upoznata s tim kako joj je kada osjeti neku emociju, kako reagira kada je u strahu, kada je u ljutnji, koliko kod drugih primjećuje takva stanja i koliko to uzima u obzir u komunikaciji. Neke osnove emocionalne pismenosti za djecu bi bile da, primjerice, znaju da je ljutnja emocija koja u svima nama pokrene silnu energiju koju je zdravo izbaciti na socijalno prihvatljiv način. Odrasli to rade kroz npr. vikanje, ali je razlika hoćemo li reći ružne riječi ili čvrsto i jasno reći stop.

Kako u praksi, na svakodnevnoj razini, jačati emocionalnu inteligenciju djeteta?

Postoje brojne igre i slikovnice vezane uz emocije i njihovo adekvatno izražavanje. Većina ponašanja djece ili nas odraslih pokrenuta je nekom emocijom. Ako mi ne razumijemo tijelo i sebe kakvi smo u tim nekim situacijama i što nam tada treba, tada ćemo jako teško upravljati svojim ponašanjem. Potrebno je što veće upoznavanje s emocionalnim rječnikom, odnosno da djetetu damo konkretne ideje što je prihvatljivo jer svima nam je potrebna pomoć oko toga kako se ponašati u situaciji kada osjetimo neku tešku emociju. Postoje načini izražavanja ljutnje koji su socijalno primjereni, ali to moramo djecu vrlo izravno učiti, dok će mnogi odrasli bilo kakvo izražavanje ljutnje kod djeteta smirivati i suzbijati, što dugoročno nije dobro za djetetov razvoj.

Postoje li načini da se emocionalna inteligencija testira?

Postoje određena testiranja, ali ako govorimo o djeci veliku informaciju o tome nam mogu reći učitelji ili odgajatelji, budući da vide kako dijete reagira u stresnim situacijama. Važno je, naime, koliki kapacitet dijete ima po pitanju suočavanja sa stresnim situacijama, prebrode ili ih ili ih stres izbaci iz ravnoteže. To su možda i bolji pokazatelji nego izravna testiranja, iako se uvijek može tražiti pomoć psihologa u tome.