Djeca nakon škole imaju ispade bijesa i ljutnje? Psihologinja tvrdi: To je normalno i zdravo

Foto: Pixabay - Ilustracija
Foto: Pixabay - Ilustracija

Djeca se često tijekom odrastanja ponašaju kao podvojene ličnosti. Sjećate se kad su ih čuvali bake i djedovi koji su govorili kako su divni, kako se lijepo igraju, jedu i spavaju, a doma su bili mali teroristi?

Nešto se slično događa i kad ponovno krenu u školu. Učiteljica će reći da su pristojni, mirni, da slušaju i rade, a vi kod kuće gledate razdražljivo, svadljivo i ljutito dijete. To je normalno. Zapravo – čisto zdravo i na neki način poželjno ponašanje, objašnjava dr. sc. Vesna Hercigonja-Novković, prof. defektolog, dječji i adolescentni psihoterapeut.

“Djeca nemaju vokabular kojim bi mogli iskazati svoje emocionalno stanje i tegobe. Male bebe komuniciraju plačem, a oni veći – promjenom u ponašanju. Te se promjene mogu očitovati na dva načina – djeca se povuku u sebe i potištena su ili imaju ispade bijesa i ljutnje. Svaka promjena u ponašanju ukazuje na promjenu u emocionalnom statusu djeteta”, kaže psihologinja.

Roditelji ponekad ne razumiju zašto se to  događa jer vide da dijete veselo odlazi u školu sa svojim prijateljima.

“To je isto kao kad se roditelj vrati s godišnjeg i osjeća stres. Škola je struktura od koje su se odvikli tijekom ljeta i sad se u kratkom vremenu moraju priviknuti da su njihovi interesi pali na drugo mjesto, a obaveze, disciplina, red i rad došli su na prvo. To je velika stvar, sva ta očekivanja nastavnika, roditelja, vršnjaka. Ništa od toga nije slobodna volja. Škola je veoma stresna od prvoga razreda. Roditelji to ne shvaćaju jer gledaju iz pozicije odraslih”, objašnjava dr. sc. Hercigonja Novković.

No, promjene u ponašanju su privremena i prolazna faza.

“U određenom periodu većina se djece uspije adaptirati, ali tako što si daju oduška. To je zapravo zdravo. Ja bih radije imala dijete koje izbacuje frustracije nego dijete koje ih ‘proguta’ i ne pokazuje.”

Psihologinja kaže kako u psihoterapijskoj praksi često uočavaju da se djeca uvijek gore ponašaju doma jer doma osjećaju sigurnost.

“Fućkaš ti kućnu sredinu u kojoj dijete dođe doma pod stresom i ne smije to pokazati”, našalila se dr.sc. Vesna Hercigonja-Novković.

Djeci u prijelaznom razdoblju mogu pomoći vikend-izleti, druženja u parkovima, odlasci na bazene, vožnja biciklom – sve aktivnosti koje se događaju izvan strukture. Prebrzo opterećivanje izvanškolskim aktivnostima također otežava adaptaciju.