Ivana Plechinger o moždanom udaru: ‘Naše tijelo nam često šapuće da nešto nije u redu, a onda počne vrištati’

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

“To je bilo jedne nedjelje, ustala sam i pomislila ono što prvo padne na pamet svakoj modernoj ženi: ‘Gdje mi je mobitel?”. Sagnula sam se da iščupam mobitel iz struje i sve mi se zacrnilo.”

Pjevačica i voditeljica Ivana Plechinger kaže kako danas taj događaj prepričava kroz šalu, jer joj je tako lakše prisjetiti se tih strašnih trenutaka. Moždani udar doživjela je 2012. godine, kada je imala samo 39 godina.

Danas (29. listopada) obilježava se Svjetski dan moždanog udara, a mi smo se prisjetili Ivanina slučaja, jer ona je živjela život poput većine nas: posao, obitelj, brige, financije, stres, i tako ukurg. Sve dok jednog dana to nije došlo na naplatu.

“Puno puta mi se dogodilo da mi se zacrni pred očima, imam niski tlak. No ono što je bilo potpuno čudno jest to što sam taj put bila potpuno dezorijentirana. Znala sam da sam u svojoj kući, ali nisam znala u kojoj sam sobi. Cijelo vidno polje mi se svelo na malu rupicu i vidjela sam prostor prema stepenicama. Sjetila sam se da bih mogla ići prema stepenicama jer je tamo akustičan prostor i ako tamo vičem – muž će me čuti. To sam se sjetila, ali nisam se sjetila da je Bruno na samo tri koraka od mene”, prepričala je Ivana najstrašniji dan u svom životu.

“Odmah vidiš da mozak funkcionira čudno. Bruni sam rekla da me vodi do ogledala. Bio je začuđen što me mora voditi dva metra dalje. Kad sam došla do ogledala, sjetila sam se svih savjeta koje sam čitala u slučaju moždanog: nasmiješi se da ti usta budu ravnomjerna, digni ruku, dotakni si nos… Sve sam to mogla”, prisjetila se Ivana u videu prošle godine.

Bila je užasnuta, ali kaže da je baš ništa nije boljelo. Sa suprugom se vozila prema bolnici, no nije prepoznala nijednu ulicu.

“Imala sam peh što mi se to dogodilo u nedjelju, a tu nedjelju njima nije radio magnet. CT nije pokazao ništa. Bila sam neko vrijeme tamo, nisu znali je li to neka varijacija migrene koju sam proteklih godina imala. No znala sam da to ne može biti migrena”, priča Ivana.

Kad je vidjela da u bolnici ništa neće obaviti, odlučila je na svoju odgovornost otići doma. Drugi dan se pokušala naručiti za magnetnu rezonanciju, a termin je dobila – tek za mjesec dana. Preko poznanika je nekako ipak uspjela ipak dobiti termin za šest dana, a svih tih šest dana bilo joj je “crno pred očima”. Nakon svih pretraga u Vinogradskoj bolnici, šokirala se rečenicom koju joj je liječnik rekao: “‘Vi ste savršeno zdravi. Znamo što vam se dogodilo, ali ne znamo zašto.’ Rekli su da sam imala ugrušak u tijelu koji je došao do mozga te da misle da me do toga doveo stres”, kaže Ivana.

“Počela sam kopati po tome što je to stres i došla sam do informacije da je to – strah. Strah od budućnosti, raspadanja braka, egzistencije, plaćanja računa. Ja sam u tom trenutku, kad mi se dogodio moždani, živjela u strahu od budućnosti. Jedan posao mi se raspadao, za drugi nisam znala hoću li ga dobiti. U tom trenutku nam je došao porez na kuću za koji nismo znali kako ćemo ga platiti. Jednostavno, meni se dogodio nekakav ‘kvrc’ u mozgu. Sve mi se to, kad danas gledam, čini tako besmisleno – moglo se dogoditi da me moja djeca nemaju zbog mog pretjerano strahovanja. Dvije najjače emocije su strah i ljubav. Odlučila sam da više ne želim ići kroz život stranom straha, već stranom ljubavi”, kaže Ivana Plechinger.

Iz svog života odlučila je izbaciti strahovanja i “moranja” te se druži s ljudima koji je ispunjavaju. Ivana je otkrila i kako za prevenciju moždanog udara pije puno vode, vježba te pije aspirine, B vitamin, omega-3 masne kiseline.

I ono najvažnije – izbjegava stres.

“U smanjenju stresa pomaže mi svakodnevna meditacija. To vam toplo preporučujem. Meditacija mi je silno pomogla, kao i literatura za pozitivna razmišljanja”, kaže Ivana te poručuje ženama:

AKO OVO SLUŠAŠ I MISLIŠ: JESAM LI JA SLJEDEĆA – NEMOJ TAKO RAZMIŠLJATI.

“Čak i ako u obitelji imaš slučajeve moždanog udara, to ne znači da će se dogoditi tebi. To nije bolest koja pogađa samo stare ljude, ali to nije ni bolest od koje se umire. Nemojmo to proglašavati baukom i nemojmo se toga bojati. Govorimo više o zdravlju nego o bolesti. To se događa, ali to se preživi i poslije moraš vjerovati da je bolest u tvoj život došla s razlogom. Naše nam tijelo često šapuće da nešto nije u redu, a onda počne vrištati. Prepoznajte trenutak u kojem vam tijelo šapuće i krenite zdravije. Ja sam sigurna da ste mudriji od mene”, poručila je Ivana Plechinger.