Je li trudnoća blaženo stanje: Evo što mame stvarno misle o tome

Foto: Pixabay
Foto: Pixabay

Trudnoća je, kažu mnogi, blaženo stanje. O tom posebnom razdoblju u životu svake buduće majke najčešće se govori kao o ugodnom i mirnom razdoblju pripreme i nježnog iščekivanja rođenja djeteta u kojem gotovo ništa ne može pomutiti osjećaj sreće i zadovoljstva.

Nažalost, trudnoća u praksi često nije nimalo blažena, a mnoge se buduće majke neugodno iznenade brojnim tegobama poput nesanice, mučnina i umora, ali i strahova za dijete koje će biti rođeno.

Nekolicinu mama upitali smo kako su podnijele trudnoću i što ih je u tom razdoblju najneugodnije iznenadilo.

Foto: Pixabay
Foto: Pixabay

“Meni blaženstvo i trudnoća nemaju nikakve veze. Trudnoću sam uglavnom čuvala i preležala. Kako se primicao termin poroda, bila sam već na rubu snaga. Za žgaravice sam čula i na njih sam se pripremila, ali hemoroidi su me uništili. Kad večer prije već strahujete od jutarnjeg odlaska u WC, onda možete misliti koje mi je probleme to zadavalo. Srećom, problem se više-manje riješio odmah nakon poroda.”
Sanja, 39

“Najviše su me iznenadile mučnine. Znam da već i vrapci na grani znaju da trudnice stalno imaju mučnine ujutro, ali moje su trajale neprekidno, od jutra do mraka. Ne bi mi bilo mučno jedino dok sam jela. Zato i nije čudno što sam u trudnoći dobila 17 kilograma. Jedva sam čekala treći mjesec da prestanu, i stvarno su tada i prestale. Osim toga, najgore mi je bilo to što sam potkraj trudnoće bila tako velika da jednostavno nisam mogla spavati. Okretanje u krevetu bilo je užasno teško, tako da sam rukama morala prebacivati trbuh. Kada sam došla u rodilište, rekla sam doktorima da jedva čekam da rodim kako bih se naspavala, na što su se oni nasmijali i rekli da se tek tada neću naspavati.”
Ivana, 32

“Ja sam si bila sva super u svim trudnoćama. Najgore što mi se dogodilo jest kolestaza potkraj treće trudnoće… Šizila sam od silnog svrbeža, došla sam na porod sva zguljena i u krastama.”
Tanja, 37

Foto: Pixabay - Ilustracija
Foto: Pixabay – Ilustracija

“Nisam se osjećala dobro jer je moje drugo stanje značilo moje slabije stanje – umarala sam se ‘u roku odmah’, stalno mi se spavalo, vrtjelo mi se u glavi, padala bih u nesvijest. Još uz standardne trudničke boljke kao što su žgaravica, promjene raspoloženja i staaaaalni odlasci na WC, osjećala sam se nesposobno. A s druge strane, do padanja u nesvijest, realno to nisu bila stanja za komplikacije. Pa sam tako provodila dane slušajući ‘špotanja’ okoline da trudnoća nije bolest i da su svi, osim mene naravno, na dan poroda prehodali kilometre.
Sve u svemu, stanje koje je dosta poljuljalo povjerenje u moje tijelo, snagu i mogućnosti, iako su na papirima trudnoće bile gotovo školske.”
Franka, 41

“Blaženo cijelu trudnoću, osim strahova pri kraju kada dijete ne bih satima osjetila. Prvi mjesec njezina života protekao mi je u nekom čudnom, neugodnom transu, nisam se najbolje osjećala. Nitko mi nije rekao da će mi moj golemi trbuh i liječnik koji je pratio moju trudnoću nedostajati do te mjere da sam zbog bebe koja više nije u mom trbuhu noću plakala.”
Ivana, 35

Foto: Chris Benson/Unsplash
Foto: Chris Benson/Unsplash

“Ja ću samo kratko reći: da mi je prva trudnoća bila kao druga, a pogotovo kao treća, kći bi mi sigurno bila jedinica. Radije bih se porađala još 50 puta nego bila trudna jedan dan.”
Danijela, 46

“Prva četiri mjeseca trudnoće obilježili su mučnina i povraćanje po nekoliko puta dnevno. Uz to sam sam cijelo vrijeme imala izrazito nizak tlak i nisam bila u stanju normalno funkcionirati. Većina ljudi oko mene smatrala je da pretjerujem pa su me znali pitati kako to da sve druge žene mogu raditi i imati normalan život sve do poroda, a ja ne. Zbog toga sam se osjećala još gore, kao da sam nesposobna i kao da sa mnom nešto nije u redu.”
Laura, 38

“Tijekom trudnoće sam se osjećala dobro – osim što sam imala nesnosnu žgaravicu. Sva pržena hrana mi je smetala, isto kao i grickalice ili kisela hrana poput umaka od rajčice. Po noći bi bilo najgore pa sam spavala na povišenom i izbjegavala sam sve što mi smeta. Tješila sam se da mi tijelo govori što je najbolje za mene, ali istovremeno sam imala veliku želju pojesti pizzu. Jednom sam se vozila s bratom do Cresa. Bila sam gladna, a on je sa sobom jedino imao narezanu suhomesnatu salamu. Uzela sam malo i ubrzo osjećala da mi gori grlo, a suze su mi krenule na oči. Molila sam ga da stane da mogu povratiti.”
Mia, 35