KOLUMNA Život s multiplom: Uz ‘slatku’ mamu cijela obitelj jede ‘po šećeraški’

Foto: Josip Martinović

Svjetski dan šećerne bolesti obilježava se 14. studenoga. Tema moje ovotjedne kolumne podudara se s temom tog dana, a ona ove godine govori o važnosti obitelji za dobru regulaciju šećerne bolesti.

Odlučila sam pisati o tome kako sam zakonitosti svoje (dijabetičke) prehrane prenijela na cijelu obitelj. Budući da sam zadužena za kuhanje i pripremu obroka, cijela obitelj nesvjesno jede “po dijabetičkoj dijeti”. To je prehrana (i način života) kojoj bi svi trebali težiti. Pomisao na visok šećer i komplikacije koje bi mogle nastati od kronično visokog šećera imaju sposobnost odvratiti me od namjere da pojedem sve što ne bih trebala, tako da uglavnom to nije na jelovniku, ali lagala bih da kažem da baš nikad ne pojedem koji komad pizze ili koji gram više ugljikohidrata.

Osim šećera, bolujem i od multiple skleroze, a ona nema preporučenu prehranu koja bi utjecala na dobrobit liječenja ili nas zaštitila od ispada koje multipla ima s vremena na vrijeme.

Teško je ponekad uskladiti dijabetes, multiplu, njihove priraslice i mene samu. Što je dobro za jedno, loše je za drugo, a ja sam tu negdje ili nigdje. Multipla je svojeglava i na nju utječe više stvari od prehrane. Ipak, pravilna i uravnotežena prehrana, a tu se misli na mediteransku prehranu, ideal je kojem bi trebalo težiti i za multiplu i za šećer. Ona podrazumijeva obilje svježeg voća i povrća, ribe, cjelovitih žitarica, grahorica i hladno prešana ulja.

No, u pogledu prehrane, šećer je preuzeo primat, on je glavni kojeg se pita što će biti na jelovniku. Ugljikohidrati najviše povisuju šećer i na njih treba paziti. .

Na terapiji sam inzulinskom pumpom koja, najbliže rečeno, imitira rad gušterače, a inzulin bih trebala uzimati svaki put kad jedem. Zato je važno poznavati hranu i kojoj skupini pripada, vagati ili ocijeniti kolika mjera te hrane predstavlja 15 grama ugljikohidrata ili 1 jedinicu. 1 ugljikohidratna jedinica otprilike je ekvivalent jedne jedinice inzulina. Naravno da ne hodam svijetom s vagom pod rukom, naučila sam odoka ocijeniti koja doza neke hrane traži određenu dozu inzulina da bi bila “pokrivena”.

Čini se težom matematikom nego što doista jest. Istina, dogodi se da ponekad uzmem premalo ili previše inzulina, a ponekad ga i zaboraim uzeti, ali pumpa sve memorira pa je lakše prepoznati i ispraviti pogrešku.

Ali kako sam prenijela svoja znanja o prehrani svojoj obitelji? Kod muža je to bilo relativno lako, on nije pretjerano zahtjevan. Kod djece je bilo nešto teže. Mislim da, pazeći što i kako kuham, djelomično utječem na ispravnost njihove prehrane i da one usvajaju zdrave navike. Zato se trudim da barem jedan obrok dnevno bude kuhan.

Na doručak često i ne mogu dovoljno paziti, bijeli kruh još mijenja cjelozrnati, tako da se u mojoj obitelji kupuje i crni (sa sjemenkama ili kukuruzni) i bijeli kruh. Često mi ljudi znaju prigovoriti što kupujem bijeli i cjelozrnati kruh. Probala sam kupiti samo cjeloviti kruh, ali onda cure doručkuju neke kuglice, čokoladne namaze da ne vide “prljavi” kruh pa još prigovaraju da  nije fin. Onda je bolje, po mojem mišljenju, dati im bijeli kruh i šnitu šunke nego hrpu šećera ili zaslađenih gluposti. Slatkiše će ionako jesti još tijekom dana.

Na mojem mjestu za stolom doručak obično predstavlja velika šalica kave s malo mlijeka, čisto da promijeni boju. Mlijeko u količini 240 ml ima 15 grama ugljikohidrata, što bi značilo da podiže šećer, ali s obzirom na njegovu količinu u kavi, ne brojim to.

Pojedem 2 tanke kriške cjelozrnatog kruha lagano premazanog pekmezom za dijabetičare koji pripremam ja ili moja mama. Tom pekmezu nije dodano ništa što ne smijem, gotovo isključivo je od voća. Do podneva ću pojesti neko voće ili dva, tri komada voća. Znači, već sam više nego prepolovila “five a day” pravilo. Starije cure su u jutarnjoj ili popodnevnoj smjeni u školi, dok je najmlađa Marija u vrtiću do četiri popodne. Ondje se hrane, ponekad im ubacim u torbu voće, s obzirom na to da moji žive u kući i imaju svoje voće. Suprug radi do pet popodne i sam se brine o tome što će jesti tijekom pauze na poslu. Ja dolazim s posla ranije i pobrinem se za zajedničku večeru ili ručak (kako za koga). Obično skuham juhu, a svako godišnje doba donosi svoje plodove pa između dozrelih ili onih koje sam spremila za zimnicu mogu izabrati što ću pripremiti.

Naravno da neko od troje djece uvijek protestira, ali jedno od pravila za stolom je da je ponuđeno jelo po guštu većine. Oni kojima nije po guštu zadovoljštinu primaju drugi dan kad dobiju ono što oni vole. Važno je samo da se oni koji su danas guštali u ručku “žrtvuju” za druge sutra.  Svojevremeno je srednja kći (koja, usput, najviše protestira) očitala bukvicu drugima kako se mama žrtvuje za ostale pa moraju pojesti ručak. Kod nje nije upalilo, ali nije baš ni kod druge dvije. Onda sam ja okrenula ploču i rekla da će to isto jesti i sutra ili ću zamrznuti jelo i poslužiti ga kad zaborave na njega. Ivanin tron najveće prosvjednice preuzela je najmlađa Marija.

Dva puta tjedno na jelovniku je riba, uglavnom morska. Trudim se što češće pripremiti plavu ribu, nikakve riblje štapiće ili slične riblje “nebuloze” ne priznajem, kao ni tunu u ulju. Tek ću je s vremena na vrijeme iskoristiti za salatu. Riječna pastrva dostojna je zamjena morskoj ribi pa i nju povremeno pripremim. Od masnoća koristim suncokretovo, maslinovo i bučino ulje, nastojim ih nabaviti izravno od OPG-ova, a ako ih kupujem u trgovini, gledam da bude ekstradjevičansko. Premda iskreno sumnjam da je to doista to što piše, tješim se, tješim.

Zbog multiple, ali i zbog svoje proteinurije, bjelančevine koje unosim nastojim ograničiti, premda više nemam brojčano ograničen unos bjelančevina. One su iz bijelog mesa, uglavnom piletine, uz malo puretine i obranog mlijeka, tek povremeno crvenog mesa. To malo mlijeka  kojim “škropim” kavu uglavnom je 0,9 ili 1% mm, a koristim i probiotičke jogurte. Ostatak obitelji pije normalno masno mlijeko (2,8 mm) i obične  jogurte.

Mama uzgaja povrće, tako da većinu dobivam iz njezina vrta, ima nešpricano voće, vlastito uzgojenu perad i domaća jaja. Volim subotom otići na plac, gdje od bakica kupujem voće i povrće koje, kako bi se reklo, nije baš “izgledno”. Pripremajući stara jela, kakva je kuhala i moja baka, vjerujem da ih čuvam od zaborava, kao i da čuvam svoje i zdravlje članova obitelji. Dan završavamo čašom probiotičkog jogurta ili mlijeka, ponekad dodam još koju jabuku ili neko drugo voće, ovisno o godišnjem dobu i razini šećera u krvi.

Podijelit ću s vama dva omiljena recepta. Uz svako jelo dodajem salatu, koju obožavam. Gotovo sve povrće uglavnom sadrži vodu pa ne podiže vrijednost šećera. Barem nešto.

I za kraj, kažu da je zdrava prehrana skuplja. Možda je nešto skuplja, možda je zahtjevnija vremenski i financijski, ali se sigurno isplati. Isplati se kad liječnik kaže na kontroli da sam super regulirana.

Oslić (ili filet neke druge morske ribe) kao bakalar

200 grama krumpira narezanog na deblje ploške, oslić gotovo upola manji od količine krumpira, sitno sjeckani peršin i češnjak, na kolutiće rezana mrkva.

U posudu u kojoj ćemo kuhati ribu ulijemo dvije žlice maslinova ulja pa slažemo red narezanog krumpira, a na njega red ribljeg fileta i mrkvu. Između svakog reda stavljamo malo češnjaka, peršin, sol i papar, zatim ponovno redamo krumpir i filete ribe. Sve zalijemo s 1 dl bijelog vina i vodom dokle želimo da bude juhe ili samo vodom. Kada krumpir i riba zakuhaju, smanjimo temperaturu i pustimo da lagano kuhaju još pola sata.

Kalja ili složenac od povrća i mesa

Od povrća pripremite 1 veću mrkvu, 1 manju glavicu kupusa, 2 komada krumpira, 1 rajčicu, 1 crveni luk i narežite ga na komadiće veličine 3-4 centimetra

Meso koje ćete kuhati također narežite na komadiće. To može biti teletina, ali i junetina ili piletina. Može čak i riba. Doduše, nisam probala.

U posudu najprije stavimo kupus, krumpir, dio ostalog povrća i meso. Izmjenjujemo redove povrća i mesa dok ih ne potrošimo i na kraju posolimo, dodamo dva lovorova lista i zalijemo vodom dok sve ne prekrije te kuhamo nekih sat,  sat i pol. Poslužujemo tako da prvo izvadimo meso i povrće, a zatim ulijemo juhu.