Liječnica Vesna Ramljak o vlastitoj borbi s rakom dojke: “Bilo je teško, šokantno i neprihvatljivo”

Foto: Petar Glebov/PIXSELL
Foto: Petar Glebov/PIXSELL

Svijest o važnosti redovitih pregleda i ranog dijagnosticiranja raka dojke u proteklim je godinama porasla, ali još nije dovoljna. Kaže to u razgovoru za Prvi.hr doc. dr. sc. Vesna Ramljak, predsjednica udruge Europa Donna i liječnica zagrebačkog Instituta za tumore, koja se svojevremeno i sama suočila s tom dijagnozom.

Bilo joj je, otkriva, teško, šokantno i neprihvatljivo, no s vremenom je “resetirala glavu”, posložila se, udahnula i krenula dalje.

Na koje se načine rak dojke može prevenirati i kako smanjiti stopu smrtnosti od te vrste raka?

Primarna prevencija na populacijskoj razini odnosi se na modifikaciju promjenjivih čimbenika rizika, što uključuje promjenu životnog stila, s ciljem smanjenja prekomjerne tjelesne mase, povećanja tjelesne aktivnosti i smanjena konzumacije alkohola. To su poznati čimbenici, međutim, isto tako znamo da i žene koje su cijeli život pazile na svoje zdravlje ipak mogu oboljeti od raka dojke. Stopu smrtnosti možemo smanjiti samo redovitim, preventivnim pregledima na koje se treba odazivati, treba biti u suglasju sa svojim liječnicima obiteljske medicine kad je riječ o redovitosti različitih pregleda, biti svjestan mogućnosti pojave raka. Jedino tako rak možemo otkriti u ranoj fazi, kada je izlječiv u više od 95% slučajeva.

Je li svijest o važnosti redovitih pregleda i ranog dijagnosticiranja porasla u proteklih nekoliko godina?

Mislim da je, ali to još nije dovoljno. Nekada mi se čini da izluđujemo ljude svojim apelima, molbama da se pregledaju, kampanjama koje provodimo, a sve u svrhu podizanja svjesnosti o raku dojke. Ipak, nažalost, i dalje nam se javljaju žene u poodmaklom stadiju bolesti, iako to ponekad nije samo njihova krivnja. Pojedinci različito reagiraju na određene simptome i u mnogo ih slučajeva ignoriraju dok god mogu, tako da i danas susrećemo pacijentice koje se javljaju liječniku tek u poodmakloj fazi bolesti, kada se jako malo može učiniti.

Je li utvrđeno zbog čega sve više žena obolijeva od raka dojke?

Ne postoje jasno utvrđeni razlozi, možemo govoriti o lošoj hrani, nedovoljnom kretanju, pušenju, utvrđivanju genetskih mutacija itd. A možda je jedan od razloga većeg pobola i bolja i učinkovitija “potraga” za karcinomima kroz preventivne nacionalne i organizirane programe.

Hrvatska ima jednu od najvećih stopa smrtnosti od ove vrste raka u Europi. Zašto?

Situacija s rakom u Hrvatskoj nije prenapuhana, mi doista imamo visoku smrtnost, koja je često posljedica kasnog otkrivanja bolesti, neodazivanja građana na kontrolne preglede, neujednačenosti onkološke skrbi prema regionalnoj pripadnosti. Ne bih htjela reći da Hrvatska gubi bitku s rakom, samo bi trebala mnogo više uložiti u edukaciju građana, preventivne programe, organizaciju mreže onkoloških ustanova, s ciljem pravodobne dijagnostike i liječenja te ujednačavanje razine onkološke skrbi za sve građane na teritoriju RH.

Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Pruža li hrvatsko zdravstvo ženama oboljelim od raka dojke svu skrb koja im je potrebna?

Kvaliteta liječenja raka u Hrvatskoj općenito ne zaostaje mnogo za razvijenijim zemljama, većina inovativnih terapija dostupna je i u Hrvatskoj. Postoji problem s nedovoljnim kapacitetima radioterapijskog liječenja, u koje bismo trebali znatno uložiti, kao i u suradnju unutar zdravstvenog sustava, od primarne zdravstvene zaštite sve do palijativne skrbi. No u Hrvatskoj nedostaje sveobuhvatna onkološka skrb za oboljele, ali i njihove obitelji – psihosocijalna potpora, suportivna liječenja, palijativna skrb organizirana kao sustav.

Komu se mogu obratiti za psihološku podršku?

U većim kliničkim centrima postoji psihoonkološka pomoć, no, nažalost, toga nam kadra fali u sustavu. Postoje udruge kojima je glavna djelatnost psihološka pomoć i koje su jako lijepo razradile sustav pomoći takvim pacijenticama. Nažalost, psihoonkološka pomoć još je mala i nedovoljna na nivou cijele Hrvatske.

Na koji je način najbolje pružiti podršku ženama iz bliske okoline koje boluju od raka dojke? Kako im obitelj, suradnici i prijatelji mogu olakšati situaciju?

Svaka je žena individua za sebe i svaka treba nešto drugo. Ne može se dati recept koji bi bio baš za tu i takvu osobnost. Ali, u cijeloj je priči  najvažnija ljubav. Ljubav i potpora koju žena osjeti u svim fazama bolesti nešto je što pomaže i što iscjeljuje. Biti prisutan i nenametljiv, razumjeti bez puno priče i objašnjavanja, ne sažalijevati.

I sami ste preboljeli karcinom. Koliko je bilo teško suočiti se s takvom dijagnozom i što vam je bilo najteže?

Bilo je teško, šokantno, neprihvatljivo, međutim, kako vrijeme prolazi, čovjek se resetira, posloži se, duboko udahne i ide dalje. Najteže je čekanje prave dijagnoze, kada se u glavi roji milijun pitanja kako se zapravo zove i preziva i koji je nadimak tog čudovišta koji se nastani u tebi. I jako je teško što znaš sve o toj bolesti, što živiš i radiš s takvim pacijentima i što si godinama svjedok svega toga. Ali, u konačnici, sve je stvar osobne odluke.

Predsjednica ste udruge Europa Donna. Koje aktivnosti trenutno provodite? 

Sve aktivnosti koje provodimo tijekom cijele godine intenziviraju se u listopadu, mjesecu borbe protiv raka dojke. Naš je naglasak na edukaciji jer smatramo da jedino znanjem možemo probiti barijere i podići svijest naših žena o važnosti nekih stvari u toj borbi. Nastavljamo s kampanjom “Darujmo ružičasti život”, pripremamo i sudjelujemo u okruglom stolovima i edukativnim radionicama, radimo na projektima itd. Mjesec smo započeli humanitarnom nogometnom utakmicom u suradnji sa Solgarom, koji nas prati i podupire već petu godinu, donirali smo novi ultrazvučni aparat Klinici za tumore, u subotu smo organizirali tradicionalni 19. dan ružičaste vrpce, danas smo sudjelovali na okruglom stolu “Hrvatska treba modernu radioterapiju”… Aktivnosti su mnogobrojne i vrlo zahtjevne.