Medicinska sestra za Prvi o kiretaži: ‘Običnim smrtnicama lokalna anestezija, posebnima ipak opća’

Foto: Asdrubal Luna/Unsplash
Foto: Asdrubal Luna/Unsplash

Nakon što je saborska zastupnica Mosta Ivana Ninčević Lesandrić u Saboru podijelila svoje mučno iskustvo iz splitske bolnice u kojoj joj je rađena kiretaža bez anestezije, sa sličnim svjedočanstvima udruzi Roda javile su se stotine žena, a ministar zdravstva Milan Kujundžić najavio je inspekcijske nadzore u bolnicama.

Kako u razgovoru za Prvi.hr tvrdi medicinska sestra s više od tri desetljeća radnog iskustva u zagrebačkoj Klinici za bolesti i porode u Petrovoj, u toj bolnici ne dopuštaju da pacijentice osjete bol.

“Teško je gledati osobu da pati. Kao medicinske sestre oduvijek smo bile protiv toga da se konkretan zahvat radi bez anestezije, da se radi bilo što što bi ženu boljelo, bilo što što ne podrazumijeva da se sa ženom porazgovara i ispita kako se osjeća. Naša klinika ne radi taj zahvat već jako dugo pri ulazu u Hitnu. Žena se upućuje na odjel i uspavljuje se, zahvat se radi u operacijskom okruženju, ali je, naravno, potrebna obrada”, kaže.

Ipak, naglašava je da je ponekad krvarenje u tijeku pa nema čekanja, a u svakom je slučaju pristup medicinskog osoblja pacijentici izuzetno važan. “Svaka je ruka drugačija, svaki je liječnik drugačiji. I ima nas koji se u nastupu nismo prilagodili pacijentima”, ističe medicinska sestra.

Osim toga, objašnjava, doživljaj boli u načelu je subjektivan, individualan pojam. “Netko podnese terapijsku kiretažu i kaže da to nije tako strašno. Neke osobe izričito ne žele potpunu anesteziju. Zahvat je isti, ali ga svatko doživi drugačije”, govori medicinska sestra iz Petrove bolnice, dodajući da je psihološka bol presudna.

“Doživjela sam i to da smo davali više lijekova nego što ih propisuje medicina jer je osoba u strašnoj situaciji i proživljava bol jako teško. A neke sam uspjela umiriti držanjem za ruku i razgovorom pa nije trebalo puno lijekova”, zaključuje medicinska sestra koja je željela ostati anonimna.

Svoje iskustvo s nama je podijelila i bivša djelatnica Opće bolnice Bjelovar, u kojoj je četiri godine bila zaposlena kao medicinska sestra. Kiretaža se, naglasila je, u toj bolnici nikada nije radila bez lokalne anestezije,

“Uvijek su se lijekovi davali venski, a doktor je onda još u cerviks davao lokalnu anesteziju. Kod nas u Bjelovaru opća se anestezija radila možda par puta, i to su bile doktorice, odnosno netko tko nije običan smrtnik kao mi. Ali, neke su i same tražile lokalnu. Sve zapravo ovisi o ženinu pragu tolerancije. Nikad nisam doživjela da je žena bila vezana ili da vrišti kako je boli. Kod osjetljivijih slučajeva, nakon primanja anestezije doktor bi uvijek provjerio i pitao pacijenticu osjeti li išta. Ako bi osjetila, dobila bi još lijeka ili bi se pričekalo”, otkriva medicinska sestra, zaključujući da praksa vjerojatno ovisi o pravilima u svakoj bolnici.