Razgovarali smo s Alis Marić, ženom koju prati pola milijuna ljudi na Balkanu

Foto: Privatni album
Foto: Privatni album

Volite li čitati, brend “Čitaj knjigu”, sigurno će vam biti poznat. Iza njega stoji Alis Marić, moderna žena koja ne sluša kritičare i stvara svoju priču kamo god krene.

Sve je počelo kao hobi potaknut ljubavlju prema čitanju, ali s vremenom se pretvorilo u jedan sasvim novi pristup druženju i okupljanju knjigoljubaca. Njezini profili na Facebooku i Instagramu imaju više od pola milijuna pratitelja, a istoimeni blog čita se i izvan granica Hrvatske.

Gotovo se svakodnevno javljaju zadovoljni čitatelji kako bi joj zahvalili na nadahnuću. Zamolili smo Alis da nam odgovori na nekoliko pitanja, a odgovori su u skladu s njezinim karakterom – jasni, odrješiti i bez dlake na jeziku. Čvrsto, aktivno i samopouzdano, samo su neke riječi koje opisuju ovu poduzetnicu.

Foto: Privatni album
Foto: Privatni album

Brojni knjigoljupci vas znaju po srčanom promoviranju knjiga i čitanja, ali to nije sve čime se bavite. Možete li nam ukratko reći u koje ste sve projekte uključeni i kako ih povezujete s knjigom?

“Čitaj knjigu” na društvenim mrežama postoji malo više od četiri godine, a okuplja otprilike pola milijuna knjigoljubaca iz cijele regije. Brojke koje rastu iz dana u dan sve govore. Mnogi mi šalju poruke pohvale i podrške i kažu da je “Čitaj knjigu” najpraćenija stranica na Balkanu. Volim reći da sam zarazila Hrvatsku i regiju ljubavlju prema knjigama i čitanju. Kako je to moguće, pogotovo danas kada mnogi tvrde da je čitanje out, da sve manje ljudi pokazuje interes za knjige, a moje stranice pokazuju upravo suprotan trend. Angažman je ogroman, ali meni inspiracije ne nedostaje. Misli i ideje samo naviru. Sretna sam što radeći ono što volim, nadahnjujem ljude. Nema boljeg recepta za uspjeh i zadovoljstvo. Ali, osim na društvenim mrežama, ljubav prema knjigama i čitanju pokrenula sam i u svijetu knjiga.

Organiziram i postavljam police za slobodnu razmjenu knjiga, organiziram ili se priključujem knjiškim večerima i druženjima. Knjigama opremam bolnice u Hrvatskoj. Želim pacijentima i ljudima koji dolaze na pretrage olakšati boravak u bolnici, želja mi je opremiti sve bolnice u Hrvatskoj kutkom za čitanje. Već četiri godine udomljujem knjige na svojoj Facebook stranici. Tako je već oko 700 knjiga našlo nove “udomitelje” preko “Čitaj knjigu”. Knjige trebaju kolati i putovati.

Foto: Privatni album
Foto: Privatni album

Kako sam i aktivna članica udruge Žene i vino (Women on wine), došla sam na ideju da u nadahnjujućoj, kreativnoj i posebnoj radionici “Vino i knjiga” spojim te dvije strasti – vino i knjigu. Nas dvije strastvene ljubiteljice vina i knjiga, Jelena Šimić Valentić, vrhunska sommelierka i osnivačica Vinske škole Pupitres, i ja vodimo polaznike u potpuno novi doživljaj. Održale smo već devet takvih radionica, najčešće u nekom ugodnom cafeu. Sudionici se potpuno opuste, odvedemo ih u jedan sasvim drugi svijet. Lica su nasmijana i opuštena. Često izmamimo i suze na oči od silne pozitivne energije. Radionice su poput svojevrsne psihoterapije. Odaberemo četiri vrhunska vina kao suptilne pratioce uz četiri posebna karaktera knjiga. Listajući knjigu, razgovaramo o snažnim porukama uz vrhunska vina te zajedno pronalazimo ljepotu istraživanja tih dviju umjetnosti.

Pokrenula sam i vlastita izdanja knjiga pod nazivom Biblioteka “Čitaj knjigu”. S partnerskom izdavačkom kućom Iris Illyrica izdajem svjetske bestselere, motivirajuće i inspirativne naslove poput: “Djevojka sa sedam imena”, “Svitanja u Jeninu”, “Majka u meni”, “Novac, rizik, život”, “Gala Dali”, “Razotkrivanje” (autobiografija Andrea Agassija).

Za ovogodišnji Interliber u pripremi su novi naslovi – autobiografija Marine Abramović i jedna od knjiga američke autorice Maye Angelou. Volim svoja izdanja zvati svojom knjiškom djecom. Nadam se da će ih sa svakom godinom biti sve više. To je nešto što će zauvijek ostati u svijetu knjiga. Moja ostavština u moru knjiga. Na to sam posebno ponosna.

Zatim, pokrenula sam “Lov na čarobne knjige”, projekt koji popularizira čitanje, i u tome imam podršku našeg najboljeg knjiškog lanca Hoću knjigu.

Skrivamo knjige po hrvatskim gradovima, a one koji nas prate preko društvenih mreža i stranica “Čitaj knjigu” i Hoću knjigu fotkama navodimo da ih nađu. To bude zaista zabavno i inspirativno. Ljudi se pretvaraju u djecu.

Osim toga, pokrenula sam i društveno osviješteni projekt “Okreni novu stranicu” kojim želim popularizirati čitanje u zatvorima među zatvorenicima. Do sada sam organizirala pet gostovanja u zatvoru Remetinec. Osim mene, gost bude neki inspirativni autor ili autorica i na taj način motiviramo zatvorenike da više čitaju, da kroz čitanje budu motivirani na svoje unutarnje promjene jer za to u zatvoru imaju pregršt vremena. Rezultati su vidljivi. Zatvorenici zaista češće posežu za knjigom.

Već sam treću godinu aktivna i na Interliberu – najvećem sajmu knjiga u Hrvatskoj. Imam svoj čitateljski kutak koji svaki put uredi neka druga kuća namještaja i na taj način promičem važnost čitanja. Osim toga, prezentiram svoje naslove iz Biblioteke “Čitaj knjigu”.

Spajam knjigu i putovanja. Mislim da je to jako povezivo i zanimljivo. Svaki veći grad ima sjajne priče o slavnim piscima, popularnim književnim djelima, knjižarama i knjižnicama. Na taj se način puno lakše i uz više razumijevanja može upoznati neki grad, zemlja ili regija. Ove sam godine posjetila Kopenhagen, grad velikog pisca za djecu Hansa Christiana Andersena, London, centar svijeta što se tiče književnosti i knjižarstva, i Novi Sad, kulturnu i boemsku prijestolnicu koja očarava svojim povijesnim i kulturnim lokacijama.

Foto: Privatni album
Foto: Privatni album

Uspjeh ste postigli samo svojim predanim radom. Kako je tekao proces od nule do ovoga trenutka u kojem se vaši pratitelji na društvenim mrežama broje u stotinama tisuća?

Angažman je ogroman. Da, rezultati se mogu postići samo predanim radom, upornošću i marljivošću. Od prvog dana nema stajanja, odustajanja, sumnje da je ono što radim dobro i korisno. Inspiracije mi ne nedostaje. Radim ono što volim, a to je velika motivacija. Nema veće od toga. Misli i ideje samo naviru. Koji put se moram malo primiriti kada mi dođu ideje jer imam osjećaj da ću ih pogubiti, da ih neću sve stići pokrenuti ako to ne učinim odmah. Radim ono što najviše volim. To je dobar recept za uspjeh. Niti jedan dan u ove četiri godine nisam bila umorna niti sam pomislila – zašto ja ovo moram raditi i čemu to služi, a na prijašnjim poslovima to je stalno bilo prisutno. Ne umara rad, već osjećaj da ne radiš ono što ima smisla i za što si rođena. Radim spontano, iz srca, uz puno ljubavi. Tu energiju čitatelji jednostavno osjećaju. To je ona svemirska energija koja nas sve povezuje. Dobro znam čime ću nahraniti svoje “gladne knjigoljupce”.

Ponosna sam što sam ove godine nominirana za prestižnu nagradu Veuve Clicquot Business Woman Award u Hrvatskoj. To je svojevrsni Oscar koji se svake godine dodjeljuje uspješnim poslovnim ženama diljem svijeta, a osnovan je 1972. u čast Madame Clicquot, iznimne poslovne žene.

Vaš se posao uglavnom sastoji od preporučivanja knjiga. Može li se od toga živjeti u Hrvatskoj, s kojim se izazovima susrećete? Što očekuju izdavači, a što autori kada se govori o promociji nekog naslova?

Čini vam se da se moj posao sastoji samo od preporuka knjiga. Načelno je tako počelo, ali moj posao je puno veći i opsežniji. “Čitaj knjigu” postao je brend. Brend koji jamči postojanost, ozbiljnost, prisutnost i autentičnost.

Već tri godine povezujem knjige s kavom, udobnim namještajem, najvećim hrvatskim brendovima, brojnim izdavačima, knjižarima, modom i naočalama. Bez svih tih proizvoda čitanje je manje atraktivno i poželjno. Statistike pokazuju da tzv. influenceri, utjecajni pojedinci – a to sam i ja, u očima korisnika imaju zavidan kredibilitet i mogu više utjecati na odluku o kupnji korisnika koji ih prate. Vjeruje mi se i moj brend se pokazuje kao dobar alat za povećanje prodaje. Tako da sam, uz to što sam blogerica, postala i poduzetnica i pregovaračica, a u tome mi pomažu vještine koje sam stjecala obavljajući poslove vođenja ureda velikih internacionalnih i nacionalnih kompanija.

Foto: Privatni album
Foto: Privatni album

Čini se da u Hrvatskoj postoji oštra podjela na “kulturu” (knjige koje se smatraju kvalitetnom književnošću) i “komercijalu” (knjige koje se čitaju radi zabave, žanrovska književnost). Ta podjela izvan naših granica nije toliko izražena. Kako vi spajate ta dva svijeta i je li dobro da su toliko odvojeni?

Ne doživljavam ih odvojeno, iako se književnošću bave književni kritičari i teoretičari. Ja to svakako nisam. Moja stranica i blog informiraju ljude, zovu ih na čitanje i, naravno, preporučuju ono što je u meni izazvalo rijeku emocija, zanosa i strasti dok sam čitala. Mene vode isključivo emocije, dok su za književne kritičare važna pravila kvalitete, znanja, umijeća i talenta. Književni kritičari se školuju i godinama stvaraju svoj renome i ime. Tako to treba i ostati. Jedini je problem gdje će ubuduće književni kritičari objavljivati svoje književne kritike. Gdje to ljudi danas mogu pročitati? Jer znamo da su novine sve manje prisutne i čitane. Očito će i oni morati posegnuti za društvenim mrežama i nekom novom vrstom uzajamne komunikacije. Jer njihova je komunikacija mnogim ljudima manje prihvatljiva i razumljiva.

U gotovo svim zemljama najčitaniji su domaći autori. Kod nas, čini se, nije tako a ako i jest, to su iznimke. Kako gledate na to?

Mislim da to nije točno. Volim čitati domaće autore i mislim da oni zauzimaju važno mjesto na ljestvicama čitanosti. Književni fenomeni poput Kristiana Novaka, Damira Karakaša, Marine Vujčić, Nikše Sviličića, Ingrid Divković, Lari Mari, Ivice Prtenjače i mnogih drugih dokazuju suprotno. Isto tako imamo odlične autore koji su izbacili zanimljive publicističke naslove: “Most ponad burne rijeke” Dalibora Talajića ili “Narcis i ruža” Danielle Kordić.

Smatrate li da nedostaje domaćih autora koji pišu žanrovsku književnost (krimiće, ljubiće, povijesne romane)? Jesu li nezainteresirani izdavači ili autori? Kako to promijeniti?

U krimićima i trilerima smo slabi, ali u ljubićima nismo. Tu su Kate Mitchell (Kata Mijić) i Rosie Kugli koje pišu uspješne i tražene ljubiće. Mislim da smo premalo tržište za neku značajniju žanrovsku književnost.

Što mislite o domaćoj književnoj sceni i koje biste nam knjige preporučili?

Zadovoljna sam domaćom književnom scenom. Jako volim čitati Novaka, Karakaša, Vujčićku, Ingrid Divković, Leu Brezar, Lari Mari, Sviličića, Prtenjaču.

Moja preporuka za ovu godinu bila bi:

  1. Druga strana slutnje – Nikša Sviličić
  2. Drugi peron, četvrti kolosijek – Mirela Španjol Marković
  3. Bremenita šutnja – Lari Mari
  4. Narcis i ruža – Daniella Kordić
  5. Most podno bujne rijeke – Dalibor Talajić
Foto: Privatni album
Foto: Privatni album

Kakva su vam iskustva rada s domaćim autorima, bilo u smislu promocije ili objavljivanja knjiga?

Moj blog i stranica “Čitaj knjigu” jako podržavaju domaće autore. Nemalom broju njih sam pomogla da izađu iz anonimnosti i da budu primijećeni. Tek kada ih ja objavim, kada puno o njima pišem, oni se počnu čitati i pratiti, tako da tu nema prepreka. Osim toga, pomažem im da budu prevedeni i izdani u susjednim zemljama regije. Tako je Ingrid Divković prisutna na području Slovenije i Srbije, kao i motivacijski govornik i life coach dr. Kenan Crnkić, čija je knjiga nedavno izdana u Sloveniji. Isto će se dogoditi i s Nikšinom knjigom “Druga strana slutnje” u Srbiji. Širim dobar glas o domaćim autorima.

Što nam pripremate u sklopu svojeg projekta “Čitaj knjigu” i Iris Illyrica?

Već sam spomenula da je u pripremi autobiografija Marine Abramović “Prolazim kroz zidove”. Meni je to najbolja autobiografija koju sam pročitala. A to je i moj omiljeni žanr. Priča je to o umjetnici koja ne odustaje od svoje nezavisnosti, koja doživljava neuspjeh u povezanosti s jednim partnerom, ali zato ostvaruje povezanost s tisućama ljudi. Marina je najčuvenija umjetnica performansa i konceptualne umjetnosti na svijetu, a istovremeno ima smisla za humor i prati je iznimna poniznost. Jedva čekam da ta autobiografija bude dostupna hrvatskim čitateljima. Nadam se da ćemo Marinu uspjeti dovesti u Zagreb i s njom obaviti razgovor i možda neki performans. Radi se o autobiografiji koja se čita u dahu i ne može se ispustiti iz ruke. Nakon čitanja bit ćete kao u transu.

Foto: Privatni album
Foto: Privatni album

Osim toga, prevodimo i knjigu “Letter to my daughter” Maye Angelou – premalo prevođene američke autorice u Hrvatskoj. Sigurna sam da će njezina knjiga pobuditi veliko zanimanje.

Koje biste svoje projekte istaknuli u drugom dijelu ove godine i što nam spremate za 2019.?

Nastavljam s projektom “Okreni novu stranicu”. U zatvoru Remetinec sam ponovno 28. 9. s Dejanom Nemčićem. Nastavljam i s projektom “Lov na čarobne knjige”. Hoću knjigu i “Čitaj knjigu” ovaj će put skrivati knjige u manjim gradovima Hrvatske. Nastojim neke hrvatske autore ponuditi na tržištu susjednih zemalja – Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine jer za njih vlada veliki interes. Na tome intenzivno radim i uskoro idem na Sajam knjiga u Beograd. Planiram opremiti još koju bolnicu kutkom za čitanje i za to trebam pomoć lokalnih knjigoljubaca. U međuvremenu će mi možda pasti još kakva ideja na pamet.

Možete li navesti tri najbolje knjige koje ste pročitali ove godine? Što vam se kod njih svidjelo, zašto su posebne?

1. Vegetarijanka – Han Kang (prijevod: Mirna Čubranić) čvrsto drži prvo mjesto

U ovoj neobičnoj knjizi i pomalo lucidnoj priči oduševio me magičan, poetski i filozofski stil pisanja! Meni ovaj roman govori ponajprije o raspadu jedne obitelji nakon jedne sasvim bezazlene odluke – supruga i sestra Yeong-Hye odluči jesti isključivo vegetarijansku hranu pa uklanja sve životinjske proizvode iz kućanstva. Za mene je ovo priča o karmi, sramoti i požudama, moći i opsjednutosti te našim neuspjelim pokušajima da razumijemo Drugoga, onoga koji ostaje zarobljenik u svojoj duši, a time i tijelu.

2. Druga strana slutnje – Nikša Sviličić

Ovo je za mene domaći roman godine. Nikša Sviličić svoj je prvijenac napisao kao triptih – kroz tri priče upoznajemo tri različita para, koji se uvijek zovu Ana i Ivan, ali su iz različitih dijelova Hrvatske. No, zajedničke su im brojne boljke današnjega ubrzanog načina života. Kroz sve tri priče provlači se ljubav, ovisnost, prevara, licemjerje, niske strasti, moć i taština. Priče su nabijene nekom posebnom kemijom, erosom, žudnjom i strašću. Ma, fenomenalno.

Zaronite i vi u ove naoko neobične životne priče koje se svakodnevno događaju oko nas, ali i nama samima. Svi se možemo pronaći u njima, poistovjetiti se s likovima i pokušati dokučiti što ih zapravo povezuje.

3. Život bez kraja – Frederic Beigbeder (prijevod: Ita Kovač)

Život bez kraja pravo je književno osvježenje mog omiljenog Francuza, a njih posebno volim i cijenim. Duhovito, lucidno, intelektualno, poučno, dovoljno ironično, a opet dovoljno ozbiljno i uvjerljivo. Dakle, Beigbeder je napisao jednu od onih knjiga koju ne možeš prestati čitati, a koju istovremeno ne želiš prebrzo pročitati! Kada je takva knjiga u pitanju, ja odgađam čitanje da što dulje traje. To je za mene znak TOP knjige. Uz Beigbedera i njegova promišljanja o ljudskoj smrtnosti svašta sam saznala, otkrila i još ću. S ovom knjigom stalno imate potrebu “guglati”. Beigbeder je potvrdio da je genijalac. Uz to je beskrajno duhovit, seksi i karizmatičan, što izvire iz svake stranice ove knjige. Za mene je ovo ponajprije knjiga o očinskoj ljubavi (puna je nježnosti), zaljubljivanju, partnerskoj ljubavi, obitelji i svemu onome što ovaj naš kratki život čini smislenim i važnim.