Šesterostruka svjetska prvakinja u kickboxingu: Nezgodni udarci zgodne učiteljice

Foto: privatni album
Foto: Livia Mjeda, Tomica Rašetina

Njezini sportski uspjesi gotovo su nestvarni. Skromna i jednostavna, a istovremeno samopouzdana 28-godišnja učiteljica iz Malinske na otoku Krku, Ana Znaor Milohnić šest je puta bila svjetska, a pet puta europska kickboxing prvakinja.

Koliko je na tatamiju ova 180 cm visoka učiteljica nezgodna za svoje protivnice, toliko je atraktivna i zgodna na modnoj pisti. Obitelj joj je prva i najveća inspiracija i podrška u životu. Nedavno je u bajkovitom opatijskom vjenčanju uplovila u bračnu luku s Daliborom Milohnićem. Bez obzira na to što je u kickboxingu osvojila sve što se moglo osvojiti, još je gladna europskih i svjetskih titula. Strpljivo i srdačno odgovarala je na postavljena pitanja i time zaslužila opisnu ocjenu: izvrsna!

Pored svih sportova, individualnih i timskih, izabrala si baš kickboxing. Je li to bila ljubav na prvi pogled?

Moj otac Predrag trener je u kickboxing klubu na Krku i jednog me dana poveo da gledam trening. Imala sam pet godina i ne sjećam se svega, ali mi je tata poslije ispričao kako su u jednom trenutku svi počeli upirati prstom u kut dvorane, gdje sam ja ponavljala vježbe koje sam vidjela. Prema njegovim riječima, radila sam to bolje od mnogih koji su već dulje trenirali. Kad sam došla kući, ponovila sam mami gotovo cijeli trening i s velikim uzbuđenjem čekala sljedeći. I tako je sve počelo. I još traje.

Foto: Predrag Znaor
Foto: Predrag Znaor

Djevojčica i borilački sport – kao da je tvoja sportska priča već bila zapisana u genima ili negdje gore u zvijezdama?

Istina. I sada kad bolje razmislim, uopće se ne mogu zamisliti u nekom drugom sportu. Uvijek bih odabrala borilački. Kao mala, bila sam više kao neki nestašni dečkić, penjala se po stablima, preskakivala zidiće… Bila sam pravi vražićak. Geni su inače slavonsko-imotski, pa i tu sigurno ima nečega.

Nakon do tada u Hrvatskoj nezabilježenih uspjeha u kadetskom i juniorskom uzrastu, uslijedili su impozantni seniorski uspjesi…

Šesterostruka sam kickboxing WAKO svjetska prvakinja, peterostruka europska. Osvojila sam i 28 svjetskih kupova. Prije mjesec dana na Svjetskom kupu u Austriji uzela sam dva zlata. Baš u subotu putujem na zadnji ovogodišnji Svjetski kup u Riminiju i nadam se 29. tituli. Bila sam 46 puta prvakinja Hrvatske, osvajala sam seniorske titule još kao kadetkinja i juniorka u više disciplina: point fighting, light contact i glazbene forme. Zato je toliko domaćih naslova.

Foto: Iva Znaor
Foto: Iva Znaor

Već sada možemo reći da si puno toga dala kickboxingu, tom jedinstvenom i modernom borilačkom sportu. Što si dobila zauzvrat?

Bavljenje kickboxingom izgradilo me kao osobu. Još kao dijete, stekla sam veliko samopouzdanje, kročim kroz sve životne situacije bez ikakva straha. Svakodnevno stječem prijateljstva po cijelom svijetu, rano sam stekla dobre radne navike. Pritom nikada nisam zanemarila školu i druge obveze. Sve sam uvijek stizala, jer kroz sport naučiš da sve ima svoj red.

Osim toga, i mentalno sam očvrsnula. Tu je veliku ulogu imao moj tata, koji me prije svake borbe hrabrio i naučio kako negativne misli i nesigurnost pretvoriti u pozitivne misli i sigurnost u sebe. Zamišljala sam tako kako na kraju borbe dižu moju ruku kao pobjedničku, kako ću maksimalno fokusirana pogoditi protivnicu na tatamiju, kako će svirati hrvatska himna na kraju natjecanja…

Što se tiče materijalne strane, kickboxing nije medijski praćen sport, ima tretman malog sporta (još nije olimpijski sport, op.a.) tako da zarade nemam. Od Vlade RH novčana nagrada dobiva se samo za zlato na SP-u i EP-u. Sami snosimo troškove putovanja i spavanja, tako da na kraju godine, s nagradama za svjetska i europska zlata, budemo na nuli. Zahvalila bih i ovom prilikom Gradu Rijeci, jer sam dobila stan na korištenje za svoje sportske rezultate te Općini Malinska koja mi godinama financijski pomaže.

Sada kad znamo zašto baš kickboxing, reci nam zašto baš učiteljica?

Moja mama Jasenka je učiteljica, tata je profesor likovne i glazbene kulture. Još kao mala slušala sam priče iz škole, a djecu sam oduvijek voljela. Kad je došlo vrijeme odluke o studiju, mogla sam, s obzirom na odličan uspjeh, upisati što sam htjela. A htjela sam samo biti učiteljica i prijavila sam se jedino na Učiteljski fakultet u Rijeci. I bila sam prva na prijamnom.

Trenutačno radim s učenicima 1. razreda, na zamjeni u OŠ Turnić u Rijeci, jer teško je dobiti stalni posao kao učitelj. Kad sam diplomirala, radila sam tri godine u Malinskoj kao asistentica u nastavi s učenikom s posebnim potrebama, a nakon toga na mnogim zamjenama kao učiteljica.

Osim na tatamiju, kažu da si vrhunska i na modnim pistama…

(smijeh) Istina, bilo je par situacija kada su me organizatorice pozvale da nosim modne revije kao gošća sportašica. Nosila sam tako reviju “Riječke stepenice”, to je najpoznatija modna manifestacija u Rijeci, zatim reviju na Sajmu vjenčanja u Opatiji i evo, baš ovih dana nosit ću reviju pod nazivom “Žene sa stilom” u Opatiji u vili Ariston..

Foto: Arsen Miletić
Foto: Arsen Miletić

Kako se osjećaš na modnoj pisti?

Ni približno tako dobro kao na tatamiju na kojem se borim svaki dan. Trema je veća kad znam da moram hodati u štiklama i haljini i kad znam da svi gledaju samo u mene. Na izlasku u vjenčanici bojala sam se da ne zapnem za haljinu. Bolje se  osjećam u sportskom okruženju, makar i sa svom tom opremom na sebi. Sve su to na modnim pistama bila lijepa iskustva, ali nikad se nisam vidjela u manekenstvu.

Aktivna si i kao humanitarka…

Više od deset godina promotorica sam humanitarne udruge “Andrijana Gržetić” s otoka Krka. Oni se brinu o djeci koja su ostala bez svojih očeva. Promoviram i udrugu “I djeci s ljubavlju” koja prikuplja sredstva za slijepu i slabovidnu djecu. S drugim poznatim sportašima s Kvarnera, poput Snježane Pejčić, Ane Jelušić, Sanje Jovanović, redovito se odazivam na njihove humanitarne akcije.

Čini se da si posebno vezana uz svoje sestre…

Jesam, istina je, jako sam vezana i ponosna na svoje sestre. Iva je mlađa tri i pol, a Ela čak dvanaest godina. Iva treba uskoro diplomirati na Likovnoj pedagogiji u Rijeci, dok Ela završava drugi razred srednje medicinske škole. Za razliku od Ive koja se kao prava umjetnička duša pronašla u fotografiji, premda je trenirala i kickboxing i streljaštvo i bila jako dobra, a neko je vrijeme radila i kao model, Ela je na svoj prvi kickboxing trening došla s nepune tri godine i danas već donosi zlatne medalje sa svjetskih kupova. Kao kadetkinja bila je srebrna na SP-u i EP-u. Čeka je, sigurna sam, sjajna karijera.

Nedavno si uplovila u bračnu luku. Kakvi su tvoji obiteljski i sportski planovi u godinama koje dolaze?

Udala sam se 30. travnja u Opatiji za Dalibora Milohnića. To je ljubav još iz dječjih dana, on se na neki način provlačio kroz cijeli moj život, jer smo oboje iz Malinske. Dalibor trenutačno radi u Njemačkoj i vraća se u Hrvatsku nakon ljeta.

Foto: Tomica Rašetina
Foto: Tomica Rašetina

Što se tiče sportskih planova, oni su poznati: ove i iduće godine osvojiti Europsko i Svjetsko prvenstvo u kickboxingu. Obje su titule ovog trenutka u Sloveniji i moram ih vratiti u Hrvatsku. Nakon toga bih se ipak posvetila obiteljskom životu, a jednoga dana bih voljela imati svoj klub i kao trenerica prenositi znanje na mlade sportaše. Znam i da su se neke žene nakon poroda vratile na tatami, pa ćemo vidjeti…