Svaki roditelj trebao bi pročitati poruku ove majke o gušenju

Foto: Pexels
Foto: Pexels

Gušenje djeteta sigurno je jedna od najvećih noćnih mora koje roditelj može zamisliti. Majka čije se dijete nedavno gušilo u kadi podijelila je sa Scary Mommy svoje strašno iskustvo, a ono što je napisala natjerat će vas da se duboko zamislite.

“Čula sam zvuk iz kupaonice. Kupaonice u kojoj je moja kći veselo pjevala abecedu i uzviknula ‘Skoro sam gotova s pospremanjem, mama’. Ostavila sam je u praznoj kadi da pokupi svoje igračke, dok sam njezina mlađeg brata oblačila u sobi preko puta. Aktivnosti i rutine koje smo do tada odradili milijun puta.

Nešto sa zvukom nije bilo u redu. Bio je pretih. Glasno je uvijek dobar znak kada su djeca u pitanju. Tiho ne.

Našla sam je savijenu u praznoj kadi, ruku i dlanova istegnutih u panici, glave nagnute naprijed i otvorenih usta. Zvuk koji je dolazio iz njezinih otvorenih usta bio je previše tih.

Zgrabila sam njezino mokro tijelo, okrenula je i lupala po leđima. Iznova i iznova. Gurnula sam prst u njezina usta i ništa nisam osjetila. Vidjela sam brigu na njezinu licu i zbunila me. Znala sam da se guši, ali od čega? Igračke u kadi nisu bile tako male da stanu u usta. Ona čak i ne stavlja igračke u usta. Nikada to nije činila, čak ni kao beba.

Usta su joj poplavila.

Izgubit ću je.

Trčala sam. Trčala sam sa svojom golom, mokrom kćeri u naručju. Trčala sam bez cipela. Svom malom dječaku viknula sam: ‘Ostanu tu. Mama će se vratiti’. I trčala sam.

Vrištala sam. Vrištala sam glasnije nego ikada u životu. Trčala i vrištala – kroz vrata, preko travnjaka, preko prilaza susjedove kuće, do ulaznih vrata. Vrištala sam i trčala jer sam znala da trebam pomoć. Vrištala sam i trčala jer nisam znala gdje mi je mobitel, a trebala sam da netko nazove 911. Trčala sam i vrištala jer sam trebala da netko spasi moju malu djevojčicu.

Izgubit ću je.

Gospođa T., naša voljena susjeda, čula je moje vrištanje. U trenutku kada je moja ruka dodirnula vrata, već ih je otvarala.

“Mislim da se guši. Ne može disati. Molim vas, pomozite mi.”

Uzela je djevojčicu u svoje naručje. Stopala su joj bila bijela. Usne su joj bile modre. Bila je tiha.

Bio je potreban još jedan udarac po leđima i igračka je izletjela. Igračka koja nije bila za kadu. Igračka za koju nisam znala da je u kadi. Igračka s kojom se moja troipolgodišnja djevojčica igrala milijun puta i nikada je nije stavila u usta. Igračka koja je nekako ušla u njezina usta i zapela joj u grlu. Igračka koja ju je umalo ubila.

Udahnula je i počela kašljati. Boja joj se vratila u stopala i usne. Pogledala me i počela plakati. Zgrabila sam njezino malo, drhteće tijelo svime što sam imala.

Nisam je izgubila.

Ali mogla sam. Moglo je završiti potpuno drugačije. Moglo je proći više vremena dok bih shvatila što se događa. Strah je mogao paralizirati moje tijelo i um, što je vrlo moguća fiziološka reakcija. Moja nevjerojatna susjeda nije morala biti kod kuće. Nitko od mojih nevjerojatnih susjeda nije morao biti ondje. Mogla sam je izgubiti.

Ne pišem ovo zato što volim prebirati po tim stravičnim trenucima. Oni će se u mojoj glavi jako dugo zadržati, proganjati me u mislima tijekom dana i u snovima tijekom noći.

Pišem ovo jer želim da osjetite. Želim da osjetite paniku kroz koju sam prošla i želim da nešto učinite po tom pitanju.

Nema svaki roditelj sreću da mu susjeda ima 35 godina iskustva u reanimaciji djece i trening prve pomoći. Nema svaki roditelj vatrogasca ili bivšeg vatrogasca koji živi preko puta.

Nema svaki roditelj završen tečaj reanimacije i prve pomoći koji bi mu omogućio da spasi život svog djeteta.

Nadam se da ovo čitate uzlupanog srca i sa suzama u očima. Nadam se da ste odahnuli znajući da je moja mala djevojčica dobro – a onda se nadam i da ćete ostatak dana imati moje riječi u svojim mislima. Nadam se da ćete se zateći kako na mobitelu, kompjutoru ili tabletu tražite tečaj pružanja prve pomoći i prijavljujete se za njega.

Nadam se da vam nikada neće zatrebati. Ali i da ćete znati što učiniti ako se dogodi.

Prijavljena sam za tečaj u studenome. Molim vas, molim vas, molim vas, pridružite mi se.
Preklinjem vas.”