VIDEO Tko su bolji govornici u Hrvatskoj – muškarci ili žene? Otkrila nam je Mirela Španjol Marković

Foto: Facebook
Foto: Facebook

Mirela Španjol Marković žena je kojoj sve čega se primi polazi od ruke. Ona je uspješna poduzetnica, spisateljica, žena, majka… Pa možemo dodati i kraljica.

Već je 15 godina u poduzetništvu, bavi se poslovnom edukacijom i business coachingom. Osnovala je tvrtku za komunikacijske i prezentacijske vještine Ciceron, a javnost ju je upoznala i kao autoricu prvog hrvatskog priručnika za govorništvo “Moć uvjeravanja”, koji je postao svojevrsna Biblija tog područja.

Foto: Privatni album
Foto: Privatni album

Mirela je nedavno objavila i svoj prvi roman “Drugi peron, četvrti kolosijek” ponovno iznenadivši mnoge. Priča je to o jednoj ženi i njezinoj obitelji koja uključuje i dramatične promjene što su se događale u Slavoniji od sedamdesetih godina prošlog stoljeća sve do danas.

Foto: Facebook
Foto: Facebook

Sjeli smo s Mirelom i pretresli sve teme, a najviše nas je zanimalo kako nam, kao stručnjakinja, može pomoći da prevladamo strah od javnog nastupa.

 

Kažu da je strah od javnog nastupa veći od straha od smrti. Kako se nositi s njim i popratnom tremom?

Strah od javnog nastupa prirodna je fiziološka reakcija čovjeka na novu, neočekivanu situaciju. Svi ponekad moramo javno govoriti, a to nam nije prirodno – nije prirodno stati pred druge ljude. Tako ste izloženi kritici. Svi se brinemo kakav ćemo dojam ostaviti. Možda ondje sjede naši šefovi koji odlučuju o nečemu. I, u krajnjoj liniji, cijelu svoju reputaciju stavljamo u izlog. Naravno da ljudi reagiraju na to. Strah nas je kritike, javlja se fiziološki strah od javnog nastupa, od izloženosti, jer doživljavamo to kao opasnost, kao fizičku izdvojenost iz grupe, bojimo se da na neka pitanja nećemo znati odgovoriti. To je prirodni strah koji većini ljudi prolazi u prvih 15 sekundi ako svladaju tehnike borbe protiv treme. Tremu imamo svi, ona je normalna, prirodna reakcija organizma na izloženost, ali postoje tehnike kako je svladati.

Tko su bolji govornici u Hrvatskoj – muškarci ili žene?

Generalno gledano, u hrvatskoj politici nema baš primjera dobrih govornika i u kvaliteti nastupa nema bitne razlike između žena i muškaraca. Više razlika postoji u poslovnom svijetu, u kojem žene čine greške koje muškarci izbjegavaju. Prije svega, tu je vanjski dojam – na ženama je fokus uvijek veći, žene se uvijek više vizualno analiziraju – kako izgledaju, što imaju na sebi… Kod muškaraca postoji manje elemenata koji mogu odvući pažnju, od fizičkog izgleda, od odijevanja, od nakita. Kod žena postoji opasnost da odvuku pažnju nekim detaljima koji za poslovni svijet nisu relevantni, poput, primjerice, previše nakita, previše šminke, preizazovne odjeće do načina na koji stoje i kreću se, koji u prostoru može biti neprofesionalan ili manje profesionalan. Tu čine više grešaka od muškaraca. U svemu ostalom će počiniti iste greške kao i muškarci – ako nisu dobro pripremljene, ako ne strukturiraju dobro prezentaciju… Mislim da između žena i muškaraca u kvaliteti javnog nastupa nema velike razlike. Žene koje žele raditi na svom javnom nastupu to i uspiju. U poslovnom svijetu ima puno više dobrih primjera dobrih prezentatorica, uvjerljivih žena, pogotovo u poduzetničkom svijetu, žena koje su navikle stalno prodavati nešto i koje su svjesne da je na tržištu veoma važno kakav dojam ostavljaš i kako prezentiraš svoju ideju. U poduzetništvu ima puno dobrih primjera, u politici baš i ne.

Koja je najčešća razlika između žena i muškaraca kada je govorništvo u pitanju?

Žene imaju više mogućnosti da privuku pažnju, ali tu se krije i opasnost da odu u drugu krajnost, odnosno odvuku pažnju od sadržaja. Ne smijemo zaboraviti da je u poslovnom svijetu najvažnije biti profesionalan, znači, što bolje prenijeti informaciju publici kojoj je to namijenjeno. Bilo da se radi o kupcima ili o internoj komunikaciji, ako ste voditeljica ili direktorica, morate utjecati na svoje ljude. Jako su važni način i elementi kako utječemo na druge ljude. Tu žene možda imaju više alata, ali nema razlike u uvjerljivosti. To što smo žene ne znači da imamo više kredita. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da je na vodećim funkcijama u Hrvatskoj, u top menadžmentu, samo 17 posto žena. Te žene sigurno ne griješe u javnom nastupu, to su žene koje jako dobro znaju kako trebaju prezentirati svoje ideje, koje mogu biti sjajne. Ali ja uvijek naglašavam – to je vještina, a svaka se vještina da naučiti. Tako da se svaka žena može naučiti profesionalnom javnom nastupu unatoč tome što ima tremu. Najvažnija je razlika između žena i muškaraca to što su žene puno samokritičnije. Muškarci se lakše izlažu, imaju manju tremu ili je manje pokazuju, ali na treninzima obično žene puno lošije i oštrije procjenjuju sebe i svoj nastup.

 

Nedavno ste napisali svoj prvi roman. Kako se uloga spisateljice uklapa u svakodnevnu ulogu poduzetnice i poslovne žene? Jeste li se i sami susreli s tremom i strahom od javnog nastupa tijekom predstavljanja svoje knjige?

Ja sam uglavnom prepoznata kao stručnjakinja za komunikaciju. Knjiga “Moć uvjeravanja”, koju sam napisala prije osam godina, u Hrvatskoj je postala biblija za svakoga tko u poslovnom svijetu želi usavršiti svoj javni nastup. Roman je moj izlet u moje privatno. U romanu svaki pisac piše neke svoje autobiografske stvari i mislila sam da ću moći odvojiti roman i sebe od samog djela, međutim, nije tako. I to mi na neki način stvara neku novu situaciju u kojoj se svakako osjećam nesigurno i izloženo. Svaki put se iznova bojim pitanja koja će mi doletjeti iz publike. Roman je izrazito emocionalan i obrađuje neka važna i velika poglavlja u ljudskome životu, kao što su djetinjstvo, odrastanje, suicid, alkohol, raspad Jugoslavije u kojoj sam ja nekad živjela i tako… To su neke bolne stvari iz prošlosti i ja sam knjigu doživjela kao svoj obračun sa svojom prošlošću i to je, kao, sad sa strane. Međutim, nije, ona je ponovno aktivirala neka moja sjećanja jer, naime, ljudi na tu knjigu reagiraju. Što se tiče “Moći uvjeravanja”, ja sam kao stručnjakinja potpuno sigurna na tom terenu i tu više nema pitanja koja mi netko može postaviti, a da na njih ne mogu odgovoriti. Što se tiče romana, to otvara jedno novo poglavlje mene kao osobe, zaista sam izložena u svemu tome, nije mi uvijek jednostavno i borim se s vlastitim emocijama kad trebam odgovoriti na neka pitanja ljudi koji su pročitali knjigu, borim se s njihovim emocijama… Ono što povezuje ove dvije stvari i moja, da tako kažem, dva imidža stručnjakinje i spisateljice – to je da i jedna i druga knjiga motiviraju. Moj je roman motivirao neke ljude, naučio ih i poučio nekim stvarima, kako se nositi sa životnim usponima i padovima. Shvatila sam da sam ja očito učiteljica i da kroz obje životne uloge utječem na druge ljude, inspiriram i motiviram. Sada sam se nekako s tim pomirila. Nije jednostavno, ali to sam kompletno ja – i jedno i drugo. U svakom slučaju, moja životna misija je da pomognem drugim ljudima.

U slobodno vrijeme bavite se i glumom. Koliko vam je ona pomogla u poslovnom životu i jeste li neke taktike uvjeravanja pokušali primijeniti i u odgoju svojih sinova?

Gluma je divna stvar, oduvijek sam željela glumiti. Čak sam razmišljala da upišem glumačku akademiju nakon srednje škole, no to nisu bila ta vremena, nije se od toga moglo živjeti. Sada kada su moja djeca odrasla, kad imam karijeru, kada sam stabilna, odlučila sam se vratiti toj svojoj vječnoj ljubavi koja se pokazala jako dobrom za produbljivanje onoga čime se bavim. Kako svaki javni nastup ima elemente glume, moraš se prilagoditi publici, moraš znati čuješ li se u zadnjem redu, moraš raditi na svome glasu, dikciji, izražajnosti. Meni je gluma pomogla u poslu. Krenula sam u to kao u hobi, ali zapravo sam vidjela koliko mi produbljuje znanje o ljudskoj psihi, o tome što ostavlja dojam na ljude, o važnosti stanke, o izražajnosti, o moći uvjeravanja općenito.

Koristim li ga na svojim sinovima? Sad sam napisala tu knjigu “Moć uvjeravanja” i recimo da znam puno o uvjerljivosti. No trebala sam u pogovoru knjige napisati: “Sve ovo ništa ne vrijedi s tinejdžerima”. Možeš ti biti uvjerljiv, imati ne znam kakav glas, upotrijebiti ne znam kakvu tehniku – oni su u svom svijetu (smijeh). Moja djeca su zapravo divna i znaju čime se ja bavim. Tako da u nekakvim svakodnevnim konfliktima i traže: “Sad si ti tu nešto rekla što je neka tehnika, nemoj na meni vježbati svoje tehnike uvjeravanja” i slično. Oni su sad već odrasli i nadam se da će pročitati tu knjigu i da će je koristiti kao alat u tome da budu uvjerljiviji, upečatljiviji i da se bolje znaju pozicionirati na tržištu. Mi živimo na tržištu, mi smo roba, i ako ne znamo upakirati sebe, kako ćemo onda znati upakirati proizvode i usluge koje nudimo. To je svijet u kojem živimo.

Foto: Facebook
Foto: Facebook

Razgovor za posao jedna je od najstresnijih situacija s kojima se ljudi susreću. Kako se postaviti i na što obratiti pažnju kad idemo na razgovor za posao? 

Nema recepta kako se ponašati na razgovoru za posao. Možemo naučiti neke tehnike kako izgledati samopouzdano, ali to neće dugoročno pomoći ako nije zaista autentično. U bilo kojem razgovoru i interakciji s drugim ljudima jako je važno poštovati svoju autentičnost. Tako je i s razgovorima za posao – budite ono što jeste. Naravno da treba naučiti par osnovnih stvari – primjerice, kako se odjenuti za razgovor za posao. Za to nema univerzalnog pravila, već ovisi o vrsti posla za koju se prijavljujete. Ništa što je lažno, što je prepripremljeno, sad ćeš sjesti ovako, prekrižiti noge, gledati u oči… sve su to samo tehnike koje mogu zavesti čak i na krivi trag. Budite ono što jeste, ali svladajte osnove javnog nastupa, odnosno, saznajte što čini dojam. Govorite razgovijetno, gledajte sugovornika u oči, smiješite se ako želite ostaviti dojam da ste dobro raspoloženi, ako želite sugovorniku pružiti dobar osjećaj u razgovoru. Neki kolege, kad bi im došla neka osoba na posao, rekli bi mi: “Rekla mi je da je bila kod tebe, odmah sam postala sumnjičava i sad ne znam je li to fake, je li to neka tehnika, manipulacija ili je to ta osoba”. Budite autentični – ako ste introvert, nemojte pretjerivati u neverbalnoj komunikaciji, ako nemate smisla za humor – zaboga, nemojte se šaliti. Istaknite ono što je kod vas dobro. Čovjek je danas izložen znanju na svakom koraku. Mi u Ciceronu snimamo besplatne edukativne videe koji vam također mogu pomoći i možete besplatno dobiti znanje kako se ponašati profesionalno u tih prvih nekoliko minuta razgovora s drugom osobom.