Vodič kroz prilagodbu na vrtić: Stručnjakinja objašnjava što se događa iza zatvorenih vrata i u čemu roditelji griješe

Foto: Pixabay - Ilustracija
Foto: Pixabay - Ilustracija

Počela je nova školska godina i sigurno vam je na društvenim mrežama izletjela poneka fotografija nasmiješenog prvašića koju su podijelili ponosni roditelji. Istovremeno, u većini vrtića počela je i nova pedagoška godina, ali tu osmijeh ponekad zamijene suze.

Roditelji djece koja prvi put kreću u vrtić u početku će sudjelovati u prilagodbi, a zatim će doći trenutak kad će svoje mališane ostaviti same u novom okruženju. Najčešće je riječ o jednogodišnjacima, koji su još bebe, ne znaju govoriti i vezani su uz mamu i tatu pa nije čudno što su roditelji pod stresom.

Kako bi ovaj proces olakšala i roditeljima, Martina Župančić, odgojiteljica i magistra pedagogije, za Prvi.hr objasnila je što se događa u procesu prilagodbe.

Foto: Privatni album

“Osjetljivo razdoblje prilagodbe na vrtić najčešće je prvo odvajanje roditelja i djece te upoznavanje djece sa sasvim novim okruženjem. U odrasloj dobi često doživljavamo stres zbog novonastalih situacija (novog posla, promjena u životu, preseljenja). Pokušajte zamisliti koliki stres proživljava dijete koje se stavlja u novu i nepoznatu situaciju.

Ptanja koja si postavljaju gotovo svi roditelji su: ‘Kako će moje dijete koje je bilo centar svijeta svima nama u obitelji podijeliti željenu pažnju sa skupinom djece? Hoće li plakati? Hoće li se prilagoditi? Hoće li se družiti?'”

Individualne potrebe djeteta

“Profesionalci koji rade u vrtićima znaju da razdoblje prilagodbe zahtijeva posebnu pripremu i pozornost jer je ključno za uspostavljanje povjerenja i kvalitetnih odnosa između djece, odgojitelja i roditelja. Prije svega, odgojitelji pripremaju prostor za djecu određene dobi te proučavaju informacije koje su dobili od roditelja  kako bi se što bolje prilagodili potrebama djece i  dočekali ih spremni. Odgojitelju je važna svaka informacija – na koji način dijete spava, treba li staviti ruku na njegova leđa, koristi li dudu i bočicu, plače li često u snu?

Ovakvi detalji o djetetovim navikama korisni su odgojiteljima kako bi se prilagodili individualnim potrebama djeteta i zato se na njih obraća posebna pozornost. Prijelazni objekti poput dude, bočice, krpice ili najdraže igračke poželjni su i korisni. Takvi predmeti mirisom i samom pojavom podsjećaju na dom i u razdoblju prilagodbe koriste se da se dijete umiri i postupno stvori osjećaj sigurnosti. Važno je da su ti objekti uredni i čisti te da je njihov broj primjeren. Djetetu ne treba deset igračaka jer se mora slobodno kretati i imati prostora za puzanje, hodanje, skakanje i druge aktivnosti.”

Što kraće odvajanje od roditelja

“Djetetov je plač pri dolasku i odvajanju od roditelja prirodan, osobito ako je riječ o manjem djetetu. Sigurnost koju imaju u svom domu odjednom zamjenjuje potpuno nepoznato okruženje i nepoznati ljudi. Djeca ne znaju što očekivati, boje se da roditelji neće doći po njih i zato svojom reakcijom pružaju otpor. Roditelji su ti koji čine veliku razliku u tijeku prilagodbe i o njima ovisi njezin tijek. Odvojenost i nova situacija utječu i na njihovo emocionalno stanje, no roditelj je odrasla osoba koja mora biti odlučna i spremna svojim povjerenjem umiriti dijete. U suprotnom će dijete osjetiti svaku nesigurnost i strah.

Što roditelj može učiniti da olakša razdvajanje? Zamislimo situaciju u kojoj dijete plače, vama se srce slama, znojite se i upravo razmišljate o odlasku kući i odustajanju od ulaska u grupu? Najbezbolnije za dijete i roditelje bit će što kraće odvajanje i predavanje djeteta u ruke odgojitelja. Što kraće odvajanje ne uključuje desetominutno objašnjavanje na vratima, već kratko objašnjenje s jasnom porukom da ćete doći po njega, bez laži, bez bježanja i skrivanja djetetu da odlazite. Ključno je i da roditelj preda dijete u ruke odgojitelja, jer u suprotnom dijete smatra da ga odgojitelj ‘čupa’ iz vaših ruku. Predavanjem u ruke daje se poruka povjerenja i odlučnosti.”

Plač

Kada dijete uđe u grupu, plakat će još neko vrijeme. Nekad će plakati i pola sata, a nekad možda samo dvije minute. Ponekad dijete plače dok jede jabuku ili kad se sprema za dnevni odmor. Za vrijeme prilagodbe manji dio djece uopće ne plače, ali krizu počne proživljavati  tjedan ili dva nakon polaska u vrtić. Ne postoji pravilo. Odgojitelji su tu da zagrle dijete, umire ga i utješe kad je to potrebno i koliko je puta potrebno. Istina je da se ponekad dogodi ‘domino efekt’ pa ih plače desetak i više odjednom. Odgojitelj s najmlađima često sjedi na podu te tješi i više od desetero djece. Zvuči zastrašujuće, ali nije. Poznata pjesmica, priča, instrument ili neka igra preusmjeravaju pažnju djeteta s plača na nešto što je zanimljivo i što ga iz plača odvede u neku sasvim novu emociju.

Sjećam se jednog primjera brižnog roditelja koji je bio spreman na suradnju. Nakon mjesec dana prilagodbe nitko više nije plakao dulje od dvije minute osim jednog djeteta. Dijete se s roditeljem dugo opraštalo na hodniku, nekad dulje od deset minuta. Pitala sam žele li čuti moj prijedlog. Iako roditelji čuju savjete na prvom roditeljskom sastanku i znaju što treba, zaokupi ih plač i nemoć pa nisu sigurni kako reagirati. Predložila sam da se pozdrave jako kratko i ako od plača ne mogu zajedno obuti papuče, neka dijete predaju u cipelama, a ja ću se pobrinuti za to. Jasno sam dala do znanja da je važna  roditeljeva odlučnost. Nakon trećeg dana kratkog i odlučnog odvajanja dijete više nije plakalo na vratima.”

Povjerenje u odgojitelja

Djeca nakon nekog vremena prepoznaju da je odgojitelj osoba koja čini sve kako bi se oni osjećali sigurno i voljeno. Dogodi se i da već u prvih mjesec dana boravka u vrtiću djeca oponašaju odgojitelje iskazujući empatiju. Nerijetko dijete koje je ujutro u osam sati plakalo na vratima tješi dijete koje je došlo u devet sati. Ponekad plaču kad roditelji dolaze po njih, iskazuju ljutnju ili ne žele s njima kući. U takvim situacijama treba biti strpljiv, s vjerom da je to sve dio prilagodbe koja će proći.”

Zdravstveni problemi

“Promjene koje se događaju u tom osjetljivom razdoblju određeni su zdravstveni problemi i sklonost češćim infekcijama. Veoma je važan boravak na zraku, ne samo u toplijim danima nego i kada je hladno, radi jačanja organizma i cjelokupnog povoljnog psihofizičkog razvoja djeteta. U tom razdoblju traže veću pažnju roditelja i češće su razdražljiva.”

Regresija u navikama

“Događa se i regresija u određenim navikama koje su već usvojene. Dijete u takvim situacijama želi davno zaboravljenu dudu i bočicu ili ponovno počne s puzanjem iako je prohodalo. Važno je ustrajati s navikama koje su već usvojene ako je dijete bilo spremno na njih, no ne treba se previše ni obazirati ako dijete privremeno ima potrebu vratiti se starim navikama jer su to kratkoročne promjene koje će proći s razdobljem prilagodbe. Što mogu učiniti roditelji? U procesu prilagodbe pokušajte ne mijenjati neke druge navike djeteta, npr. oduzimati mu prijelazne objekte i seliti ga u drugu sobu ili neke veće promjene koje će znatno utjecati na dijete.”

 

Što se radi s djecom u jaslicama?

“Svaki bi roditelj volio imati ‘čarobnu kuglu’ da malo zaviri u sobu dnevnog boravka i uvjeri se da je sve dobro. U skupinama odgojitelji pripremaju aktivnosti prilagođene psihofizičkim karakteristikama djece. Konkretno, u jaslicama će se djeca upoznati s novim pričama, novim pjesmicama, prvim likovnim tehnikama, provoditi svakodnevno tjelesne aktivnosti, istraživati zvukove, predmete, igrati razne igre i biti uključena u mnoge aktivnosti za koje će pokazivati interes. Svaki dan odgojitelji prate napredak djeteta i nerijetko djecu fotografiraju ili snimaju. Roditelji će na fotografijama ili videozapisima primijetiti da je njihovo dijete nakon burnog odvajanja na vratima ipak bilo uključeno u igru, istraživanje, ples, a što je najvažnije, ostvarilo je kontakt s drugom djecom i odgojiteljima. Videosnimke i fotografije pomažu roditeljima u formiranju stava da je prilagodba zaista prirodan i prolazan period u kojem oni moraju biti odvažni i sigurni u svoju odluku.”

 

Kako stres zbog polaska u vrtić utječe na dijete?

“Razdoblje prilagodbe teško je i stresno bez obzira na pripremljenost odgojitelja, roditelja i djece, no važno je napomenuti da prilagodba ne utječe negativno na razvoj djeteta. Kako bi došlo do napretka u socijalizaciji i prilagodbi, neizbježni su stres i promjena.

Budite strpljivi, odlučni i odrasli u ovo osjetljivo vrijeme, od vas se to očekuje. Očekujete li pak da ćete pomoći djetetu dok ste vi nemirni, sjetite se načina na koji roditelj pomaže djetetu u avionu. Masku za kisik prvo stavlja sebi da bi mogao pomoći djetetu. Poštujte dogovore s odgojiteljima. Dolazite na vrijeme, jer svaka se minuta čini puno duljom kad vas dijete čeka. Imajte na umu da će dijete jako brzo uspostaviti pozitivne odnose te kontakt s djecom i odgojiteljima upravo zato što osjeća vaš mir i povjerenje. Od jasličke dobi pa do predškolskih velikana, prilagodba i socijalizacija u vrtiću bit će temelj izgradnje odnosa u novim, kasnijim izazovima odrastanja.”