Vodimo vas na plesni spektakl CROATIAN TROPHY 2018.: ‘Kad krene glazba, počinje čarolija’

Foto: Privatni album
Foto: Privatni album

Pred nama je plesni spektakl! Veliko međunarodno plesno natjecanje pod nazivom WDSF CROATIAN TROPHY 2018. održat će se u subotu i nedjelju u velikoj dvorani Doma sportova u Zagrebu. Od standardnih sportskih plesova, uživat ćemo u engleskom i bečkom valceru, tangu, slowfoxu i quickstepu, dok će nam egzotične, brze i energične ritmove donijeti latinskoamerički plesovi samba, rumba, cha-cha-cha, jive i paso doble.

Organizator natjecanja je sportski plesni klub Petrinia iz Petrinje, koji ove godine slavi 10 godina rada i postojanja i jedan je od najuspješnijih sportskih plesnih klubova u Hrvatskoj. Petrinia već četvrtu godinu organizira ovo natjecanje najviše međunarodne kategorije što se u sportskom plesu održava u Hrvatskoj. Svake je godine sve više natjecatelja iz brojnih zemalja, a ove se godine očekuje više od 300 sportskih plesnih parova iz 30 zemalja. Prednatjecanja počinju već u 9, a finalna natjecanja u 19 sati.

 

Croatian Trophy 2018. poklanja 10 x 2 ulaznice za ovaj plesni spektakl čitateljima portala Prvi.hr. Prijavite se na nagradni natječaj na našoj Facebook stranici najkasnije do 7. rujna 2018. u 12 sati, pronađite skriveni hashtag # u ovome članku, ispišite ga u komentaru na Facebook postu #, tagirajte osobu koju biste poveli sa sobom te joj napišite kreativnu pozivnicu u jednoj rečenici. Nagrađujemo 10 najkreativnijih odgovora.

 

Među 300 plesnih parova na podiju gledat ćete i nastupe jednog seniorskog para iz Petrinje. Njihova priča zaslužila je našu pozornost jer par čine supružnici Silvana (37) i Tihomir Baljak (41), koji su svoju strast prema plesu prenijeli i na djecu, jedanaestogodišnjeg Matiju i osmogodišnju Petru.

 

Upravo tako, cijela obitelj živi za ples.

 

Foto: Privatni album
Foto: Privatni album (na slici desno je i Matijina partnerica, Klara)

 

Kada ste se zaljubili u ples i kada je i kako suprug ušao u tu priču? Ili je možda bilo obrnuto?

Počela sam plesati zahvaljujući suprugovu poticaju. On je još za srednjoškolskih dana
polazio plesne tečajeve, a nakon što smo se upoznali, ta ljubav prema plesu brzo se
prenijela i na mene.

Sad ćete zaplesati na #CroatianTrophynatjecanje. Koliko već plešete zajedno?

Naš plesni staž počeo je prije petnaestak godina u plesnom klubu Siscia koji je održavao plesne tečajeve u Petrinji. Nakon toga prešli smo u plesni klub Top Step i vježbali u Sisku. Isprva je to bila samo želja da se družimo, zabavljamo, da imamo nešto zajedničko i provodimo što više vremena zajedno te da usput naučimo plesati. Tada nas nisu zanimala natjecanja. Sretna sam jer se s nekim prijateljima s kojima smo se tada zbližili družimo i danas.

Nakon toga je nastupila pauza iz više razloga, a jedan od njih je i majčinstvo. Posvetila sam
se obitelji i poslu u školi. Prije tri godine došlo je do velikog obrata, odvela sam kćer Petru i sina Matiju na Latino večer u organizaciji našeg sadašnjeg plesnog kluba, Petrinije. Na prvi pogled zaljubili su se u latinskoameričke plesove, baš kao ja i suprug. Matija se iste jeseni uključio u rad kluba te su on i njegova plesna partnerica Klara, koju smatramo članicom obitelji, postali uspješan mladi plesni par. Potom smo se mi prije godinu i pol, na nagovor trenera Matije, osobe koja je nezamjenjiva i neprocjenjiva u mom životu, vratili onamo gdje i pripadamo – na plesni podij. Život nam se jako promijenio, nabolje. I Petra se prije godinu dana uključila u rad kluba i u novoj se sezoni počinje pripremati za natjecanja.

Kojom se vrstom plesa bavite kao par? U kojoj kategoriji nastupate, a koji vam je ples,
onako, najdraži ili najzabavniji?

Kao par plešemo standardne (engleski i bečki valcer, slowfox, quickstep, tango) i
latinskoameričke plesove (cha cha cha, jive, rumba, samba, paso doble). U starosnoj
smo kategoriji Veterani 1, a u kvalitativnoj uskoro prelazimo u D3. Izuzetna nam je čast
ukazana uvrštavanjem u hrvatsku reprezentaciju. Ne mogu izdvojiti najdraži ples jer svaki nosi neku svoju priču koja se razvijala dok smo ga vježbali. Latinskoamerički plesovi su mi zabavniji zbog ritma i pjesama, a najveću pohvalu sam dobila kad mi je trenerica nakon zahtjevnog međunarodnog turnira rekla da se vidjelo kako uživam i zabavljam se. Kad krene glazba – počinje čarolija, sav umor pada u drugi plan i ne možeš ništa drugo nego uživati. Naš je ples spoj sporta, umjetnosti i zabave, što je za mene najbolja kombinacija.

Foto: Privatni album
Foto: Privatni album

Suprug i vi ste poput parova koji rade u istoj tvrtki. To znači da ste zajedno veći dio dana – dođe li možda do zasićenja?

Silvana: S obzirom na to da vrlo malo vremena,  vjerojatno kao i većina bračnih parova, provodimo zajedno i da se svi razgovori zadnjih godina svode na tekuće obiteljske
zadatke i probleme, ples je upravo ono što nam je trebalo, nešto naše. Suprug i ja smo, dok radimo, 150 km udaljeni jedno od drugoga i vidimo se samo navečer. Puno putujemo, puno radimo, i ta večer treninga (triput tjedno, nap.a.) večer je u kojoj se, htjeli-ne htjeli posvećujemo jedno drugomu i nečemu što oboje istinski volimo. On je požrtvovniji, nikad ne odustaje, ima jači sportski duh od mene, ja usporim kad mi tijelo tako kaže. Neki treninzi prođu veselo, a neki su teški zbog umora, odnosno zbog svega što nam se skupi tijekom dana. Međutim, kako smo oboje samouvjereni i tvrdoglavi, znamo se i porječkati. Sve rjeđe, jer se nekako nastojimo kontrolirati i smirenije prigovarati onom drugom.

Kolege s dugim plesnim stažem savjetuju da, ako osjetimo da partner ima loš dan, da ne može kvalitetno odraditi trening, prijeđemo preko toga. Poslušali smo ih, taj dan imamo više razumijevanja, bez obzira na to što nam nešto smeta, inače bismo se sukobili i bili puni negativne energije. Na plesnim pripremama ili natjecanjima cijeli smo dan zajedno. Pružamo potporu jedno drugomu ako jedno od nas i nije puno energije i volje. Ili se maknemo na par minuta jedno od drugoga dok nas ne prođe val loše volje.

Tihomir: Ples traži veliku mentalnu disciplinu -bez nje lako dođe do sukoba. Potreban je jednak angažman oba plesača da bi ples uspio. Ako netko u određenom trenutku nije jednako predan i koncentriran, može doći do sukoba. To se dogodi zbog iscrpljenosti, svakodnevnih briga… Ako uspijemo – uspješni smo kao par, ako ne uspijemo – neuspješni smo kao par.

Foto: Privatni album
Foto: Privatni album

Tijekom vašeg plesnog staža, sada kada pogledate unatrag, čega ste se sve morali
odricati?

S obzirom na to da je naš ples skup (odjeća, obuća, treninzi, putovanja, natjecanja…), pogotovo što svi u obitelji plešemo, na to odlazi znatna svota pa se vjerojatno odričemo nekih materijalnih stvari koje bismo si inače priuštili. Ali to je naš izbor, to nas više veseli, pa smatram da smo dobro odabrali. Odrekla sam se svog slobodnog vremena jer navečer ili vikendom nisam na kavi, nisam na kauču pred TV-om, nego na treningu ili turniru. Često se tih dana odričem i sat, dva sna. Najteže mi je ipak što smo propustili rođendanske proslave kod prijatelja ili rodbine. Ali ne smatram to nekom žrtvom, ljudi imaju neusporedivo veća odricanja u svojim životima, puno većih briga i problema, pa mi se ovo moje uopće ne čini kao odricanje, nego kao prilika. Prilika da kao obitelj putujemo, upoznajemo nova mjesta, divne ljude koji su nam podrška. Roditelji Matijine partnerice i naši treneri urasli su u naše živote i srca. Mladi plesači sjajan su uzor našem Matiji, Petri i Klari, odrasli i veterani su ljudi koji vrlo dobro razumiju našu odluku da se vratimo plesu. A, vjerujte, ima onih koji misle drugačije. Ali bez obzira na sva odricanja, treba uzeti u obzir i pozitivan utjecaj plesa na zdravlje. Bez obzira na iscrpljujuće treninge, osjećamo se puni energije, zdravi smo i zadovoljni. Kao žena, puno se bolje osjećam u svojoj koži, u svom tijelu, prihvatila sam neke nedostatke kojima sam se godinama opterećivala.

Foto: Plesni klub Petrinia
Foto: Plesni klub Petrinia

Morate li živjeti po nekom posebnom režimu prehrane i odmora s obzirom na treninge i nastupe?

Treniramo uglavnom triput tjedno, nekoliko puta tijekom sezone imamo plesne pripreme pa
se par dana zaredom intenzivno trenira. U prosjeku nastupamo jedanput mjesečno. S
obzirom na takav raspored treninga i natjecanja, nastojim da mi prehrana bude, koliko je to
moguće, uravnotežena i raznolika. Inače jedem češće, a obroci nikad nisu obilni. Otkad
sam vratila ples u svoj život, ne sjećam se neumjerenosti u obrocima. S obzirom na to da s
učenicima često razgovaram o zdravoj prehrani, pokušavam se i sama toga pridržavati
koliko mi vrijeme i raspored dnevnih aktivnosti to dopuštaju. Par dana prije natjecanja
izbjegavam masnu i začinjenu hranu, a na dan natjecanja izbjegavam pekarske proizvode,
okrećem se manjim količinama voćnih i povrtnih salata, orašastim plodovima, čokoladnom
mlijeku i vodi. Treba stati u haljine! A poslije nastupa – ravno na zasluženu večeru!
Jedna draga kolegica davno mi je rekla da slušam svoje tijelo, pa ako mi se jede čips,
jedem ga, ako mi se jede sladoled, jedem ga. A i trener mi je rekao da smijem.

Što je specifično u vašem životu uoči  natjecanja u odnosu na ostale dane?

Kad se planira natjecanje, tjedan prije je drugačije organiziran, sve obaveze koje se planiraju za tjedan, obavljaju se u roku od četiri, pet dana, zadaće se pišu u petak rano
poslijepodne, jer ponekad se već to popodne putuje. Meni kao plesačici, bitno je obaviti i manikuru, pedikuru, čupanje obrva, depilaciju, frizuru, šminku… Zbog toga moram puno toga ranije isplanirati i obaviti. San ponekad postaje zadnje za što imam vremena, ali trudim se i za njega odvojiti dovoljno sati kad god je moguće. Moj brat i svekrva pomognu ako treba pričuvati Petru. Neka su putovanja za nju prenaporna. Inače je djevojčica puna razumijevanja, bez problema je cijeli dan u dvorani, družimo se, prošećemo, ona je moja pomoćnica, fotografkinja i najveća navijačica. S obzirom na to da živim ples, on je sastavni dio mog dana i mog tjedna kao i sve ostalo. Obitelj i posao su najvažniji. Kako je cijela obitelj u plesu, a i učenicima nastojim prenijeti svoju ljubav za plesom, sve je povezano onoliko koliko je potrebno. Ne doživljavam ga kao obavezu, nego kao nešto što me ispunjava, upotpunjuje.

Foto: Plesni klub Petrinia
Foto: Plesni klub Petrinia

Osim što se bavite plesom, radite i kao učiteljica predmetne nastave. Kako ste
uspjeli uskladiti posao, treninge i obitelj?

Olakotna okolnost je što cijela obitelj, dakle suprug, ja, djeca Matija i Petra, pleše u istom
klubu. Većina treninga je u isto vrijeme u istoj dvorani te nastupamo na istim turnirima. Kad se putuje, obitelj je zajedno. Stvaramo zajedničke uspomene, dijelimo teške i vesele
trenutke. Što se tiče uobičajenog dana – nakon dolaska s posla iz udaljenih mjesta, obavljam svakodnevne obaveze, pregledavam zadaću, kuham ručak za sutrašnji dan, djeca pomažu sa suđem, rubljem, potom odlazimo na trening, u pauzama ponavljamo pjesmice ili gradivo za sutrašnji ispit, slijede večera pa spavanje, a ja nastavljam s pripremom za novi školski dan i ostalim kućanskim poslovima… Teži su proljetni mjeseci dok obrađujemo veliki vrt jer
imamo mogućnost, predivan prostor i voljne ruke. On je bio pomalo zanemaren ove
godine, ali zamrzivač je ipak ispunio.

Što mislite, do kada ćete plesati? 

Silvana: Želja mi je postati uistinu dobrom plesačicom, a za to ipak treba vremena. Bavit ću se plesom koliko mi to zdravlje i financijska situacija dopuste. Nikad se nisam osjećala kao da pripadam u gledalište, nego isključivo na plesni podij, tako da se ne planiram uskoro toga odreći. Kad gledam plesače u njihovim sedamdesetima, a plešu mnogo zahtjevnije
koreografije, poželim i sama biti tako izdržljiva i vesela za 30-ak godina.

Tihomir: Bavit ću se plesom sve dok budem mogao stajati na nogama.

Foto: Plesni klub Petrinia
Foto: Plesni klub Petrinia

Ako bi se netko želio početi baviti plesom, što biste mu savjetovali?

Treba razmotriti puno čimbenika, počevši od snažne volje. Nema puno onih koji su silno
talentirani, uglavnom je to rad, rad… Za bavljenje standardnim i latinskoameričkim plesovima treba, nakon odabira kluba, započeti s plesnim tečajevima. Ako imate osobu s kojom biste željeli plesati, a i ona to želi, mogli biste krenuti s treninzima i u sportskoj skupini. Ako je riječ o djetetu, ponekad trener uspije pomoći i povezati
plesne partnere. Ako nemaju plesnog partnera, djevojčice se uključuju u pripremu za
pilot-projekt, u sklopu kojega u skupini ili samostalno izvode koreografije na natjecanjima. Nakon što ste izabrali ples, klub i partnera, treba imati i dobru moralnu, organizacijsku i financijsku podršku obitelji.

Foto: Plesni klub Petrinia
Foto: Plesni klub Petrinia

Kako, na koji način, osoba treba izabrati ples koji bi mu najbolje odgovarao? Pitam zato što naše želje često ne odgovaraju našim mogućnostima.

Bili djeca, mladež ili odrasli, ako osjećamo želju za plesom kada krene glazba, ako nas
ponese ritam, bilo bi dobro pronaći ples koji bi bio baš za nas. Možda i promijenimo
nekoliko plesnih izričaja, no svi oni pomažu da se oblikujemo i jednog dana postanemo bolji plesači. Možemo posjetiti lokalne plesne klubove ako ih ima. Ako ne, možemo zaplesati u svom razredu, u svom društvenom domu, u svojoj kući, jer danas preko mrežnih stranica imamo mogućnosti učenja različitih plesova. Ako se pridružimo nekom klubu, trener će nas vrlo brzo upoznati i usmjeriti. Oni koji su iznimno uporni i vrijedni osjećaju se zdravo, a mogu si ples i financijski priuštiti, iako to može grozno zvučati, vjerojatno će biti i uspješni. Ako nismo temeljiti u radu, nismo spremni unijeti promjene u život koje ples traži, ne moramo ulaziti u klubove, već možemo samo plesati u nekim prigodnim situacijama.

Pred vama je CROATIAN TROPHY 2018. Kako se pripremate za nastup? Ima li nervoze, treme?

Suprug i ja se pripremamo cijelo ljeto.
Trenirali smo za brojnih sparnih večeri, a imali smo i plesne pripreme s ostalim plesačima
kluba. S obzirom na to da smo po kvaliteti ipak još daleko od većine onih predivnih parova koji će 8. i 9. rujna doći u Dom sportova u Zagrebu, posebna nam čast je dijeliti plesni podij s nekim od najboljih europskih i svjetskih plesača. Ponosni smo na predsjednicu, voditelje i trenere kluba koji mjesecima intenzivno pripremaju natjecanje. Sad nema velike nervoze kao prije prva dva turnira i kad smo nastupali pred rodbinom i prijateljima u Petrinji. Sad osjećamo pozitivno uzbuđenje i želju da se svi odlično zabavimo. Pozivam čitatelje da dođu u Dom sportova. Uvjerena sam da ćete uživati u plesnoj izvedbi mnogih izvrsnih plesača!

Foto: Klub Petrinia
Foto: Klub Petrinia