Život s multiplom: Suočiti se s novom bolesti – presloži se i kreni dalje!

Foto: Josip Martinović

Nedavno sam iskusila onaj osjećaj za koji sam mislila da ga neću imati prilike iskusiti, barem ne tako skoro, premda ta riječ ima relativno značenje u mojem slučaju. Zapravo nisam ni sigurna je li to bio baš taj osjećaj i hoće li biti dobra usporedba. Znate one scene u filmovima kada liječnik priopći pacijentu da ima neku bolest. Izbezumljeni zbog novonastale situacije, ljudi obično budu “u komi”, tada, danima poslije i možda se više nikad neće oporaviti. Uglavnom se radi o nekoj težoj bolesti, koja im možda čak ugrožava život. Uz dvije takve bolesti, kao i puno drugih koje ja zovem usputnima, moguće je da se suočavam s još jednom i jednim, nazovimo ga, problemom.

Sjedila sam kod doktorice dok je ona gledala u rendgensku sliku mojih šaka, načas bi pogled svrnula na moje ruke, a onda je prokomentirala: “Dat ću ti uputnicu za fizijatra, rekla bih da je ovo reumatski artritis“. S upitnikom iznad glave, analizirala sam njezine riječi. Reumatski…. zar reuma nije za stare, sklerotične i reumatične bake, teško da ću sebe vidjeti kao baku ili gospođu čak… Nasmijala sam se svojim mislima. Šutke sam kimnula glavom, čak nisam previše ispitivala (što mi nimalo ne nalikuje). Tek kad sam izašla, postavila sam si puno pitanja koja si nije imalo smisla postavljati. Uskoro su mi misli zaokupile druge teme koje su bile aktualnije. “Nemam je vremena ni volje brzo ostarjeti”, pogotovo kad i ako starost ili zrelost dolazi sa “staračkom bolešću”. Pridjev reumatski u nazivu bila je asocijacija na bolest starijih ljudi. Reumatski artritis zvučao mi je kao još malo boli, a to mogu podnijeti, ukočenost kao simptom artritisa prisutna je i zbog multiple pa se i s tim već nosim, ali stvarno bih mogla pogledati i “izguglati” (iako to inače ne volim) što znači reumatski artritis. Odmah sam pristupila stvaranju strategije u ratu kojeg možda i nema.

Foto: Josip Martinović

Nekoliko dana poslije, kad mi je Marija sjela na ruku, sijevnula je takva bol da sam vidjela zvijezde. U glavi sam povezala tu bol s boli u ramenima i u lumbalnom dijelu leđa te povremenom u koljenima i stopalima. Starim, postajem tetka, gospođa u punom smislu riječi, dok sam u glavi još curica, imam neurodegenerativnu bolest i dijabetes, dvije autoimune bolesti, a izgleda da ću imati još jednu. Našla sam opravdanje za sve što mi dolazi i lijepi se na mene poput priljepka.

Pitam se trebam li listi pripravaka koje dnevno pijem, a to su vitamini i minerali, dodati još nešto što bi usporilo ili poništilo artritis. Pijem vitamin D, vitamin B, selen, magnezij, cink, kolagen Q10, antioksidans astaksantin, uz još neke lijekove kojima nastojim stvoriti i održati privid zdrave ravnoteže. Još jedan me neće balansirati nešto više, ali ni izbaciti iz balansa. Za i protiv ovdje su u takvoj ravnoteži da sam se pogubila u hvatanju ravnine.

Foto: Josip Martinović

Zbog studije u koju sam ušla 2011. godine, u kojoj sam, “zdravoseljački” rečeno, pokusni kunić da se vidi kako lijek Lemtrada djeluje na multiplu, odlučila sam se javiti neurologu. Možda je ovo nuspojava Lemtrade za koju nisu ni znali. Ovo bi trebalo biti kao neko opravdanje. Znam da pretjerujem s nalaženjem opravdanja. Neurolog mi je objasnio da pričekam odluku fizijatra koji treba odlučiti radi li se doista o reumatskom artritisu.

Foto: Josip Martinović

18. listopada, kad sam naručena kod fizijatra, ne čini se toliko daleko ako uzmemo u obzir da se na liječničke preglede čeka po nekoliko mjeseci ili koju godinu. Samo onome koji čeka, u ovom slučaju meni, čini se puno. Malo sam čitala o ovoj bolesti, najgora mi se čini ukočenost i deformitet koji napreduje kako odmiče vrijeme.

Foto: Josip Martinović

Izgleda da opet dolazi vrijeme kad ću se morati igrati pripitomljavanja i usvajanja bolesti. Jesen je, barem dosad, bila godišnje doba namijenjeno liječenju i obilasku liječnika. Mislim da reumatski artritis zvuči gore nego što doista jest, barem želim u to vjerovati. Kad posumnjam u ove svoje riječi, naći ću nešto što će me “dignuti” i pokazati da je vrijedno nastaviti. Sigurno neću reći jedna k’o nijedna, ali opet ću se, po tko zna koji put, presložiti i nastaviti dalje.